Šmekerski i gospodski

13. 03. 2008. 22:00

Мајкл Кејн (Фотодокументација „Политике”)

Proslavu 75. rođendana, uz nepretencioznu popularnost i pažljivo građenu karijeru kakvu ima Majkl Kejn, poželeli bi mnogi svetski glumci, čak i zvezde popularnije od ovog britanskog barda. Na pitanje novinara korporacije „Skaj” kako će proslaviti rođendan, Kejn je odgovorio: „Skromno, kao i uvek, u krugu porodice i prijatelja”.

Odmereno, šmekerski i gospodski, baš onako kako je naučena i kako to radi najbolja generacija britanskih glumaca: Helen Miren, Vanesa Redgrejv, Megi Smit, Brenda Bletin, Entoni Hopkins i Majkl Gambon.

Ser Moris Džozef Miklvaj, poznatiji pod imenom Majkl Kejn, rođen je na današnji dan 1933. godine u Londonu. U 15. godini je napustio školu i priključio se britanskoj vojsci u ratu u Koreji. Po povratku u London, oprobao se u pozorištu, bio je cimer sa Terensom Stampom, zvezdom filma „Prisila: Kraljica pustinje” i igrao je u prvom komadu Harolda Pintera „Soba”. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina bio je zvezda preko 100 televizijskih serija, uglavnom britanskih, pažljivo izgrađujući sebe u jednog od najkarakternijih glumaca.

Iako se dokazao i potvrdio u Britaniji, i bio vrlo hvaljen u filmovima „Alfi”, „Njuškalo”, „Posao u Italiji”, „Podučavanje Rite” i „Uhvati Kartera”, Kejn je osvojio svet ulogom u filmu „Čovek koji je želeo da bude kralj” Džona Hjustona u kojem je igrao sa prijateljem Šonom Konerijem. Umeće je potvrdio ulogom psihijatra transvestita u filmu „Odeven da ubije” (u srpskom prevodu „Obučena da ubije”) Brajana de Palme, a popularnost nadogradio špijunskom trilogijom u kojoj je tumačio lik čuvenog detektiva Harija Palmera.

Od tada do danas, lice i talenat Majkla Kejna krase mnoga dela, a uvek se ističu njegove uloge Eliota, odnosno doktora Vilbura u dramama „Hana i njene sestre” Vudija Alena iz 1986. godine i „Život nema pravila” Lasea Halstroma iz 1999. godine za koje je nagrađen „Oskarima” za epizodne uloge.

Nedavno, Kejna smo gledali u filmovima „Tihi Amerikanac” Filipa Nojsa, „Prestiž” Kristofera Nolana, „Potomci” Alfonsa Kuarona, a u aprilu nas očekuje rimejk „Njuškala” u režiji Keneta Brane.

Kejnovu glumu kritičari opisuju kao „tihu, promišljenu, suptilnu, ali ubojitu”, a njega kao glumca koji „zna meru bez obzira da li igra dramsku ulogu ili epizodu u neinventivnoj holivudskoj komediji”.

Majkl Kejn nikada nije bežao od holivudskih hitova: igrao je u komedijama „Mis tajni agent” i „Oženih se vešticom” ili akciji „Betmen počinje”, ističući da „ne treba bežati od dobrih honorara”.

Kada ne snima filmove ili ne igra u pozorištu, Kejn voli da šeta na svom imanju u Južnoj Engleskoj, uživa sa prijateljima i čita. Njegovi prijatelji ističu da je dobar pisac, pogotovu kratkih priča. U autobiografiju „O čemu se ovde radi” 1992. godine, Kejn je otvoreno pisao o svom životu, strahotama rata u Koreji, vernosti prema supruzi sa kojom je u braku 35 godina i sa kojom ima četiri ćerke, druženju sa Marlonom Brandom od koga je učio, ali i onoj prijatnoj tremi pred svaku premijeru.

Klanjajući se britanskoj kraljici Elizabeti Drugoj 2000. godine na dodeli titule ser, Kejn se našalio: „Tek sada sam postao priznati umetnik Ujedinjenog Kraljevstva, nešto poput britanskog viteza”.