Baš Mađare briga što nemaju more
Једна од звезда Игара у Рију је Катинка Хосу са три злата (Фото Ројтерс/Стефан Вермут)
Od našeg izveštača
Rio de Žaneiro – Da li ste nekad na ulasku u Mađarsku videli natpis „Dobro došli u zemlju sporta” ili „Ovo je zemlja šampiona” kao što se to moglo viđati kod nas posle najuspešnijih godina naših ekipnih sportova (pre svega). A Mađari bi s punim pravom mogli da drže takav ili sličan natpis stalno još otkad je sporta, međutim, oni su na uspehe navikli.
Već na Prvim olimpijskim igrama modernog doba 1896. u Atini Mađarska je stala rame uz rame s najmnogoljudnijim zemljama sveta i s 6 medalja (2 zlatne, 1 srebrna, 3 bronzane od kojih je jednu osvojio Srbin Momčilo Tapavica u tenisu) zauzela šesto mesto, a i posle šestog dana Olimpijskih igara u Riju po broju odličja sa 7 medalja nalazi se na šestom mestu. Pet od njih su zlatne, a po jedna srebrna i bronzana, a Srbija i dalje priželjkuje prvo odličje.
Tri zlatne medalje u plivanju osvojila je dobro poznata Katinka Hosu (četvrta je čeka na 200 m leđno), po jednu mačevaoci Aron Silađi i Emeše Sas, srebro mačevalac Geza Imre, a bronzu Geza Kendreši, još jedan plivač. Dva sporta – šest medalja, ali to svakako neće biti sve što će mađarski sportisti osvojiti na sportskim borilištima u Riju.
Mađarska riznica olimpijskih trofeja je četiri i po puta bogatija od naše u kojoj su sve medalje nasleđene od svih jugoslavija, Srbije i Crne Gore i ovih sedam osvojenih pod zastavom Srbije u Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine. Broj naših trofeja dobro je poznat ljubiteljima sporta u Srbiji – 102 , a od toga 29 zlatnih i po 37 srebrnih i bronzanih – ali je učinak mađarskih olimpijaca očigledno potpuna nepoznanica jer su se mnogi zgražavali posle Londona što su Mađari bili uspešniji.
Mađarska je, ne računajući medalje već osvojene u Riju, do sada osvojila 167 zlatnih, 145 srebrnih i 164 bronzane medalje, ukupno 476 olimpijskih trofeja i po tome se nalazi na osmom mestu iza SAD, SSSR, Velike Britanije, Francuske, Kine i Italije, zemalja daleko prostranijih, mnogoljudnijih i bogatijih od našeg severnog komšije.
Mađarski sport je uveliko nadrastao svoju državu, koja je po veličini tek 109. na svetu, po broju stanovnika tek 88, po bruto nacionalnom dohotku 58. ili tu negde…
Možda bi ljudi koji vode naš sport i državu mogli da porazgovaraju s komšijama i neka njihova iskustva, a pogotovo praksu, primene u Srbiji, ako ne želimo da i u budućnosti doživljavmo razočaranja zbog „neuspeha” naših sportista na olimpijskim igrama (neuspeh je sve osim medalje). Naš sport počiva na lažnim temeljima jer gotovo da i nema bazu. Fizičko vaspitanje u obrazovnom sistemu svedeno je na minimum, vannastavne sportske aktivnosti (sportske sekcije) su ugašene ukidanjem stimulacije profesorima fizičke kulture, klubovi su i finansijski i stručno nejaki, a u Mađarskoj, recimo, kajak je školski predmet.
Zato je Mađarska najuspešnija zemlja u ovom sportu na olimpijskim igrama sa 77 medalja (22, 29, 26). Istina je da Mađarska nema more, ali ima najviše olimpijskih medalja u vaterpolu – 15 (9, 3, 3), a u plivanju je sedma sa 68 (26, 24, 18).
Ipak mađarski olimpijci najviše medalja osvojili su u mačevanju i tu su treći na večitoj listi iza Francuske i Italije, sa čak 84 medalje (35, 22, 27) ne računajući dva zlata i srebro koje će doneti iz Rija.
Bez obzira na to koliko će medalja do kraja ovih igara osvojiti naši sportisti mađarski olimpijci će opet imati više i opet će čaršija prigovarati da su čak i Mađari bili uspešniji od nas.