Bajdenovo saučešće – pristojan gest ili zaokret Bele kuće
Ниш после НАТО бомбардовања 7. маја 1999. године (Фото Танјуг)
Izjava saučešća američkog potpredsednika Džozefa Bajdena porodicama žrtava „NATO kampanje” iz 1999. mogla bi da se tumači samo kao odraz političke pristojnosti, ali i kao gest koji najavljuje bolje bilateralne odnose Vašingtona i Beograda.
Dan posle posete drugog čoveka SAD srpska javnost podeljena je oko toga koliku „težinu” imaju ove njegove reči, slične onima koje je pre godinu dana izgovorio još jedan visoki zvaničnik Zapada – generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg.
„Gubitak svih života u NATO bombardovanju SRJ predstavlja tragediju i zaista duboko žalim zbog svega što se desilo. Izražavam saučešće svima koji su izgubili voljene. Cilj operacije NATO-a bio je da se zaštite civili, a to smo i uspeli”, naglasio je Stoltenberg.
I sam Bajden sada je faktički pred srpskom javnošću ponovio izjavu saučešća svojevremeno datu još u telefonskom razgovoru s premijerom Aleksandrom Vučićem. Ono što je sigurno jeste da ni potpredsednik SAD ni generalni sekretar NATO-a nisu rekli da se izvinjavaju zbog bombardovanja, već samo da saosećaju s porodicama.
U dilomatskom rečniku velikih sila, takva Bajdenova poruka mogla bi da znači da bombardovanje Jugoslavije iz 1999. Bela kuća ne smatra greškom i da je njen predstavnik upotrebio formu koja je manje obavezujuća, u nameri da na jedan problem iz prošlosti stavi tačku.
„Dobro je što je to učinjeno, bolje nego da nije. Time se iskazuje želja SAD za što boljim odnosima s nama, što znači da neće da se previše vraćaju u prošlost. Ali to ne podrazumeva da ćemo u svemu s njima morati da se složimo. Tako da su oni Beogradu u jednom smislu ostavili izvesnu slobodu u našem političkom ponašanju, a s druge strane pomalo su je i ograničili, jer očekuju da budemo dobar partner”, ističe za „Politiku” Simeon Pobulić, dugogodišnji diplomata.
Istoričar Čedomir Antić, međutim, Bajdenov postupak vidi kao gest političke kurtoazije, kako bi se relaksirao ambijent prilikom njegove posete.
„Samo nenormalan čovek mogao bi da kaže da mu je drago zbog stradanja u jednom ratu i 99,9 odsto političara sveta bi to isto reklo. To jeste čin ljudskosti, naravno kad dolazi od jednog političara. Ali ta izjava potpuno je iluzorna u uslovima u kojima znamo da su SAD pomogle uništenje socijalističke Jugoslavije, a potom u svim sukobima bile na strani protivnika srpskog naroda. Kao i da su, pod izgovorom da sprečavaju humanitarnu katastrofu, stvorili etnički čistu i neuspešnu albansku državu, a nisu ništa učinili da ublaže posledice toga”, kaže Antić za naš list.
Dragan Đukanović, saradnik Instituta za međunarodnu politiku, s druge strane, u izjavi za Tanjug ocenjuje da saučešće koje je Bajden uputio može da doprinese boljim bilateralnim odnosima SAD i Srbije, jer upravo ta pitanja najviše opterećuju odnose dve države. Istovremeno, Milan Krstić, profesor FPN-a, smatra da je Bajdenova izjava veliki diplomatski gest koji suštinski ne znači mnogo: „Ne znači da je Bajden time negirao da SAD i dalje smatraju tu akciju legitimnom, međutim, činjenica je da to predstavlja korak unapred i da se tu pokazuje ljudskost i saosećanje, razumevanje za našu poziciju i naš pogled na istoriju.”
Simeon Pobulić izjavu potpredsednika SAD tumači upravo kao skretanje pažnje naslednicima u američkoj administraciji posle predstojećih predsedničkih izbora u Americi.
„Kod nas se često prenebregava da u poslednjih šest meseci vladavine jedne američke administracije ona ne preuzima velike obaveze u inostranstvu. Ali ostavlja to naslednicima, i to je u SAD običaj koga se svi pridržavaju, iako nije zakonski utemeljen. I oni koji dođu neće reći da to što su radili prethodnici ne važi. To se u SAD jednostavno ne radi”, navodi Pobulić.
Čedomir Antić, na naše pitanje da li bi Bajdenov gest mogao da se tumači kao namera da Vašington želi poboljšanje odnosa, odgovara da je „Srbija već dala sve što je mogla” u tom smislu. Predsednik Naprednog kluba dodaje i da smo „mnogo toga već dali na silu, ali je naša vlast čak i pod Miloševićem bila spremna da učini ustupke SAD”.
„A Amerikanci su na to odgovorili onom čuvenom mišlju Vorena Kristofera, da ’nema sporazuma, već se očekuje da uvek radite kako vam se kaže’. Ne kažem da SAD posle velikih poraza koje su doživele u 21. veku mogu da sprovode politiku kao u vreme ’klintonizma’, ali se ’klintonizam’ vraća sa Hilari Klinton i ko zna šta ćemo još videti”, navodi Antić.
Predsednik Naprednog kluba podseća i da je Džozef Bajden uoči smrti Zorana Đinđića rekao da Srbija ima dva nastavljača politike Slobodana Miloševića – Vojislava Koštunicu i Đinđića.
„A danas ovde postoji potreba aktuelne vlasti da na neki način rehabilituje one koji su bili poznati po mržnji prema Srbima. Jedan je Toni Bler, drugi je Bajden”, zaključuje Antić.