Klasika u gradu derta
(Фото Лична архива)
Vranje – Nakon neočekivano velike posećenosti i sjajnih utisaka sa prošlogodišnjeg festivala kada su se Vranjanci pokazali kao publika koja zna da uživa u kvalitetu dobre muzike, ove godine organizatori su se potrudili da Pijano samer fest u svom trećem izdanju dobije još više na značaju. Nizom koncerata umetnika sa skoro svih meridijana, novim sadržajima, predavanjima, kao i letnjom akademijom koju drže vrsni majstori klavira, ovaj naš najmlađi festival klasične muzike na dobrom je putu da postane neizostavna destinacija na svetskoj mapi kulturnih dešavanja.
Vrlo mladi ste napustili Srbiju kako biste unapredili svoje muzičko obrazovanje, najpre u Nemačkoj, a onda ste gradili svoju karijeru pijaniste po brojnim festivalima širom Evrope. Šta je za vas bilo najvažnije u tom periodu?
Kao sedamnaestogodišnjak otišao sam na studije u Minhen i to mogu da označim kao jednu od prekretnica na svom muzičkom putu. Sigurno mnogobrojni koncerti i prilike da nastupam pred publikom bili su veoma bitni za sticanje iskustva i novih saznanja o samom sebi, ali isto učenje iz sopstvenih grešaka i neuspeha nisu bili manje značajni. Ipak, izdvojio bih školovanje u Nemačkoj kao jedan od ključnih momenata – imao sam privilegiju da upoznam i učim od velikih umetnika, a to je zaista jedan neiscrpan izvor inspiracije.
Kako se rodila ideja o osnivanju jednog ovakvog festivala koji je najpre krenuo u Ohridu, a evo dve godine zaredom odvija se u Vranju sa tendencijom da postane tradicionalan?
Sve je počelo kao i mnogo toga u životu slučajno – od jednog poziva da nešto slično uradim u Austriji, zahvaljujući mojoj koleginici i suosnivaču ovog projekta Jani Begin, put me je naveo u Ohrid koji je u suštini mnogo pogodniji za ovakvu vrstu dešavanja od Vranja. Međutim, nezainteresovanost lokalne zajednice i zaduženih institucija u Makedoniji da podrže naš trud bio je razlog da pokušamo sreću u Srbiji. Drago mi je da smo u Srbiji, i pored toga što nismo deo nikakvih struktura, naišli na veoma pozitivne reakcije i što je prepoznat kvalitet ovog projekta i što na svakom koraku nailazimo na pozitivne reakcije i visoku profesionalnost od strane institucija. Profesionalno niko od nas nije po struci menadžer. Učili smo na problemima i greškama koje smo susretali u hodu i upravo su naša gostovanja na velikim festivalima bila bitno iskustvo da festival, uprkos veoma skromnim finansijskim sredstvima, funkcioniše na zavidnom nivou i ponudi vrhunska umetnička dostignuća.
Šta je preporučilo grad Vranje za mesto održavanja jednog ovakvog festivala?
Vranje ima veoma interesantnu poziciju – blizina aerodroma u Skoplju a sada i u Nišu, zatim blizina većih gradova kao što su Skoplje, Sofija, Niš i Leskovac kao i kulturni vakuum na Kosovu jesu faktori koji govore u prilog Vranju. Prepuna sala Doma vojske u kojem se dešavaju festivalski koncerti govori o tome da u gradu trube i meraka ima i te kako sluha za klasičnu muziku. Sluha za naš rad ima i mlad, dinamičan tim okupljen oko gradonačelnika Slobodana Milenkovića koji se zalaže da sve ovo postane uspešna priča. Ovaj festival je u svojoj zamisli eksperiment, pionirski poduhvat, ali ako se dobro iskoriste šanse i kvalitet koji već imamo može za grad da postane finansijski veoma isplativ.
Po kom kriterijumu ste kao umetnički direktor birali ovogodišnje učesnike Pijano samer festivala?
Kao i prethodne dve godine, predsednik letnje akademije je devedesetogodišnji profesor Klaus Šilde, dugogodišnji predsednik Visoke škole za muziku i teatar u Minhenu, koji je jedan od najznačajnijih predstavnika nemačke pijanističke tradicije. Pored njega, majstorske radionice na letnjoj akademiji vode i pijanisti: Majkl Lesli iz Australije, Aida Gavrilova iz Velike Britanije, Biljana Gorunović iz Srbije kao i ćerka profesora Klausa Šildea koja vodi majstorsku radionicu za violinu i kamernu muziku. Specijalni gost festivala ove godine je Marmara kvintet iz Istanbula sa kojima polaznici letnje akademije mogu da izvode dela kamerne muzike kao i klavirske koncerte. Pošto imamo preko 30 učesnika, istakao bih nekoliko imena koji su svojim prisustvom uveličali ovaj festival: Nino Gurevič iz Gruzije, sa nagradama na velikim i internacionalnim takmičenjima, Hyn Sok Tekin iz Južne Koreje, Satoko Mimura iz Japana, profesor na muzičkoj akademiji u Kjotu, Dmitrij Romanov, pijanista i kompozitor iz Moskve, Gustavo Zaka iz Argentine, profesor univerziteta u Kordobi, Amauri Morales pijanista iz SAD-a.