Tajne hrono ishrane
Хроно доручак
Stalno nešto grickamo, čak i nakon završenog obroka. Taman posle krmenadli, prženog krompira, vruće vekne mogla bi da „padne” i neka poslastica, najbolje što slađa, potajno se nadamo. Brzo ipak zaboravljamo da smo doručak zamenili šoljom crne kafe, ali zato nećemo pokleknuti pred večerom – naravno s nogu. Ko će sada da sprema ribu u foliji, spanać dinstan na belom luku i salatu koju treba detaljno očistiti. I tako – svaki dan.
Koliko zapravo možemo da izdržimo ovakav tempo i da li ćemo ostati zdravi ako se na tako redovno hranimo?
Pobornici hrono ishrane uvereni su da ćemo završiti u ćorsokaku, na putu koji sigurno vodi u hipertenziju, dijabetes, probleme s povišenim masnoćama...
Protivnici ovog veoma popularnog režima ishrane pak tvrde da ćemo unošenjem veće količine proteina koji su osnova svakog hrono obroka, u najmanju ruku, naše bubrege dovesti u problem. A gde su druga oboljenja, među njima i kancer!
Ko je tu u pravu i po čemu se hrono ishrana izdvaja od ostalih dijeta? Koliko je ovakav način ishrane blagotvoran za zdravlje, da li ga treba sprovoditi bez nadzora nutricionista? Ova pitanja veoma su važna, ne toliko za više od 70.000 registrovanih pacijenata Centra za preventivnu medicinu i hrono ishranu, već i zbog sve većeg broja sledbenika posebnog režima, samostalaca koji se trude da slepo poštuju hrono pravila. O njima su, istina, uglavnom čitali na internetu, jer za pregled nemaju novca.
Pobornici ovog režima ishrane ističu da je njegova prednost u tome što je prilagođen svakom čoveku posebno, ne postoje kalorijska ograničenja, jedu se sve namirnice, nema jo-jo efekta, niti naknadnih negativnih pojava
Svi oni naučili su napamet da ne smeju da preskaču obroke, moraju pametno da kombinuju namirnice, treba da jedu uvek u određeno vreme... To su samo neki od postulata na kojima je izgrađen jedinstveni edukativni, preventivni terapijski program hrono ishrane koji je dr Ana Gifing još 2007. zaštitila u Zavodu za intelektualnu svojinu.
– Sem pravilnog kombinovanja namirnica na osnovu enzimske i hormonske aktivnosti u telu, hrono ishranu čini specifičnom i održavanje acido-bazne ravnoteže organizma, ali i kombinacija namirnica na osnovu glikemijskog i indeksa sitosti i opterećenja. Jer nepravilnim kombinovanjem stvaramo kiselu sredinu u organizmu što dovodi do metaboličkih problema koji dalje narušavaju zdravlje – objašnjava Đorđe Pejić, nutricionista Centra za preventivnu medicinu i hrono ishranu „Dr Gifing”.
Prednost režima je u tome što je prilagođen svakom čoveku posebno, ne postoje kalorijska ograničenja u obroku, jedu se sve namirnice, nema jo-jo efekta, niti naknadnih negativnih pojava, tvrde pobornici ovog načina ishrane. U praksi, među narodom, koji pokušava da sledi pravila, uvek negde zapne, pa se tako kilogrami obično vrate munjevitom brzinom, umesto da se smanje masnoće u krvi one porastu, bubrezi oslabe zbog prevelikog unosa mesa… Zato mnogi na kraju odustanu.
– Velika je zabluda da je hrono ishrana proteinska. Naprotiv, dozvoljeni su i bezmesni obroci, čak ih u poslednje vreme pacijentima sve više savetujemo, pogotovo ako neko ima giht ili osetljive bubrege. Svi ipak treba da znaju da ovo nije nikakva dijeta, a problem većine ljudi koji očekuju da će ishranom regulisati kilažu jeste to što se, kad smršaju, vraćaju starim navikama. Kriva im je hrono ishrana za vraćene kilograme, a to nije tačno – uverava Pejić. To se naravno odnosi na one koji program sprovode samostalno, što svakako nije dobro i nikome ne preporučuju u centru, jer ima i onih koji možda i ne znaju da imaju neko oboljenje koje ih može kočiti u procesu mršavljenja.
– Otkako se bavim ovim poslom nijedan pacijent koji je bio pod nadzorom centra nije stekao zdravstvene probleme samo zato što se hrani po našim pravilima. Naprotiv – tvrdi Pejić.
Da bi ovaj režim ishrane dao najbolje rezultate potrebno je obaviti testiranje netolerancije na hranu, upoznati strukturu tela. To je posebno važno, ističu u centru, jer izbacivanjem namirnica koje telo ne toleriše, u više od dve trećine slučajeva, dolazi do nestanka tegoba, kao što su povišen holesterol ili visok pritisak.
Ali, kako biti pametan prilikom izbora namirnica ako je džep plitak, ako nemamo dovoljno novca za dodatne pretrage koje su sastavni deo nutricionističkog pregleda? Svojevremeno se upravo dr Gifing pohvalila da je Institut za ekonomska istraživanja napravio kalkulaciju kojom je potvrđeno da je program hrono ishrane između 13 i 32 procenta ekonomičniji u odnosu na svakodnevno ishranu prosečne osobe. Jer, ko se hrani po ovim postulatima, poručila je ona, neće kupovati ništa novo, već samo neće pazariti ono što nije zdravo.
– Ljudi danas troše novac na sporedne, nezdrave namirnice, čega nisu ni svesni. Mahinalno posežu za hranom i kad nisu gladni. Deca nam stalno nešto grickaju, bake ih nutkaju hranom i posle završenog obroka. Takva deca ne mogu biti zdrava – nedavno je za „Politiku” objasnila dr Gifing, uveravajući da u hrono ishrani takvih stvari nema, jer je sve podređeno satnici. Pauza između obroka je veoma važna, a svaki unos hrane, pa i zalogaj između obroka, ponovo će podići nivo insulina koji je inače dirigent svih hormona, podsetila je ona.
– Ako ga ima previše, insulin će postati odgovoran za sve degenerativne promene u telu, ubrzavanje procesa starenja, razna zapaljenja... Zato, da bismo sebi pomogli, treba da menjamo navike u ishrani. Najpre, treba odbaciti teoriju da su dobre masti u stvari loše – objasnila je dr Gifing, podsećajući da smo okruženi lošim transmastima kojih ima svuda i koriste se za produženje trajnosti peciva, slatkiša, grickalica...
Prema osnovnim načelima ovog stila ishrane nije dobro ni mleko, što mnoge odvraća od hrono trpeze. Moderna medicina kralje mleko ne smatra ljudskom hranom, a hrono ishrana ga u potpunosti zabranjuje.
– Čovek u svom organizmu ne poseduje enzime koji mogu da razlože belančevine iz mleka, pa se u organizmu talože otpadni produkti – podseća nutricionista. Obaška to što ono može da pokrene i niz alergijskih reakcija: sinuzitis, astmu, osip, zamor, letargiju…
A ko hoće da nadoknadi kalcijum neka jede sušeni peršun, jer ga ima 14 puta više nego u mleku, podsećaju u ovom centru.
Na spisku nepoželjnih namirnica je i voće, doduše samo u periodu mršavljenja koji traje najkraće 28 dana i kroz koji bi trebalo da prođe svako ko se upušta u ovo „putovanje”. Zbog tog pravila određeni broj ljudi ostaje u nedoumici da li je hrono ishrana baš toliko zdrava.
– Voće jeste zdravo, ali se često zaboravlja da se sve potrebne materije koje se nalaze u voću možemo pronaći i u povrću. Čak se vitamini i minerali iz povrća bolje apsorbuju u telu od onih iz voća – uverava Đorđe Pejić.
Zbogom mleku, jogurtu, šećeru i krompiru
Mleko, jogurt, beli šećer i krompir – četiri su namirnice koje nutricionista Đorđe Pejić trajno proteruje iz jelovnika.
*Mleko – ljudski organizam nema enzim kojim se razlažu kazinati u želucu, što stvara teškoće u varenju
*Jogurt – ima emulgatore i stabilizatore na bazi skroba, a dok ga pijemo naše telo ne registruje ga kao hranu, već kao vodu, pa se tada ne luče enzimi za razlaganje masti, čime se pospešuje stvaranje masnih naslaga, posebno u predelu abdomena
*Šećer – savremeni otrov
*Krompir – previše je modifikovan, ima dosta skroba u sebi ali i solanin koji je kancerogen, a i teško ga je ukombinovati s ostalim namirnicamaAntrfile
Režim prati ritam lučenja enzima i hormona
Program hrono ishrane dr Gifing ne podrazumeva brojanje kalorija, merenje težine namirnica niti određivanje količine hrane. Funkcioniše po principu ishrane po glikemijskom indeksu namirnica, kiselo-baznom režimu, hormonskoj ravnoteži namirnica i njihovom pravilnom biohemijskom kombinovanju. To je režim prema zakonitostima prirodnih ritmova lučenja određenih enzima i hormona u određeno doba dana. Kada neko pojede neodgovarajuću hranu u određeno doba, na primer uveče picu ili sendvič, onda zbunjuje žlezde koje luče hormone, tražeći od njih da se aktiviraju i u vreme kada se odmaraju. Kad zbog toga dođe i do nedovoljnog lučenja enzima dolazi do greške u metabolizmu koja dalje vodi do gojaznosti i hronične bolesti.
Osnovna načela
• Doručak je najvažniji obrok – treba da je bogat životinjskim masnoćama i sporovarećim ugljenim hidratima.
• Između svakog obroka trebalo bi da prođe najmanje tri, a idealno je više od četiri sata.
• Zabranjene su sve vrste grickalica između obroka.
• Zabranjen je unos svih gaziranih pića koja sadrže šećere ili veštačke zaslađivače.
• Ne preporučuje se kombinovanje proteina i ugljenih hidrata za ručak i večeru.
• Za ručak treba jesti belančevine životinjskog ili biljnog porekla, povrće kao izvor sporih šećera i vlakana.
• Voće i suvo voće se ne jedu ujutro, niti uveče, kao ni slatkiši – već samo po podne, nekoliko sati posle ručka.
• Idealna hrana za večeru su laki proteini i salate koji se unose dva sate pre spavanja.