Vrt sećanja za kućne ljubimce
Једно од гробаља кућних љубимаца у свету (Фото Пиксабеј)
Ružičnjak, vrt sećanja sa klupama biće rezervisan za posipanje pepela kućnih ljubimaca, 1.100 njihovih urni naći će se u rozarijumima i kolumbarijumima, kasetama na tlu i na zidu, a najveći prostor budućeg večnog počivališta u blizini hotela „Nacional” na Bežanijskoj kosi predviđen je za 2.200 grobnih mesta. Na parceli od hektar i po uz Surčinski put planirana je i životinjska aleja velikana – spomen-park Beo zoo vrta sa skulpturama i spomen-pločama.
Ovako bi trebalo da izgleda prvo groblje kućnih ljubimaca u Srbiji na koje se čeka dve decenije. Taj šumski prostor u Bloku 51 oblikovaće Saobraćajni institut CIP koji je posle dva neuspešna tendera Direkcije za građevinsko zemljište dobio posao da u narednih godinu dana za 2,7 miliona dinara završi projektovanje budućeg kompleksa. U ovo doba sledeće godine Direkcija bi trebalo da izabere izvođača radova, a najoptimističnije procene su da bi 2018. mogla da bude prva sahrana psa, mačke, kornjače, zeca... Ova vest obradovala je Elvira Burazerovića, predsednika „Orke”, zato što je i on, kao i većina ljubitelja životinja, izgubio nadu da će „Skadar u Bloku 51” ikada biti podignut.
Groblje kućnih ljubimaca imaće i objekat od 250 kvadrata sa kancelarijom, veterinarskom ambulantom, salom za ispraćaje, toaletom, kuhinjom i prodavnicom za opremu, a nije isključena ni izgradnja centra za spaljivanje animalnog otpada
– Vlasnici kućnih ljubimaca konačno će moći da se na dostojanstven način oproste od svojih četvoronožnih prijatelja. Kapacitet od 2.200 grobnih mesta za početak je dovoljan. Koliko će vlasnika iskoristiti ovu mogućnost zavisi i od cene usluga. Ako budu pristupačne, sigurno je da će groblje morati da se proširuje jer, prema grubim procenama, više od 50 odsto domaćinstava u Beogradu gaji ljubimce – ističe Burazerović.
Ovaj potez Beograda mogao bi da podstakne gradove i opštine širom Srbije da žiteljima omoguće da organizuju sahrane životinja na mestima predviđenim isključivo za to. Jer, čak i ako beogradsko groblje kućnih ljubimaca dozvoli da se u njemu polože ostaci životinja iz cele Srbije takvu mogućnost iscrpiće brzo što je dodatni motiv za lokalne samouprave da se ugledaju na prestonicu. Početni izdatak za gradnju večnog počivališta ubrzo bi postao izvor prihoda kojim bi se finansirao rad veterinarskih službi.
Dok groblje u Bloku 51 ne bude sagrađeno vlasnici životinja i dalje će morati na različite načine da se dovijaju da organizuju njihove sahrane.
Zakopavanje mrtvih pasa i mačaka u sopstvenoj režiji nije legalno jer se na taj način, ukoliko se ne obavi kako treba, može proširiti zaraza. Park, šuma, dvorište zasad su najčešća počivališta kućnih ljubimaca, a čitave aleje krajputaša za četvoronošce nalaze se u Miljakovačkoj šumi, na Adi Ciganliji, Savskom keju... Mnogi sugrađani ustručavaju se da asistenciju potraže od „Veterine Beograd” koja je po zakonima o veterinarstvu i o dobrobiti životinja jedina koja u prestonici može da uklanja tela uginulih životinja. Ta vrsta usluge vlasnike košta 4.000 dinara, a ako se sami potrude da četvoronožnog pokojnika dopreme do ispostava zoohigijene, proći će jeftinije. Ostavljanje ljubimca u Malom Mokrom Lugu staje 3.100 dinara, a u Ovči 2.100. Za leševe sitnijih životinja, kao što su morska prasad, hrčci, kanarinci i papagaji, veterinari iz Malog Mokrog Luga pobrinuće se za 1.200 dinara, a njihove kolege iz Borče za 700 dinara. Ova opcija nije najomiljenija zbog, kako kažu vlasnici, verskih razloga. Prikupljeni ostaci kućnih ljubimaca se spaljuju, a kremiranje u našoj sredini još nije dovoljno prihvaćeno. Još jedan od razloga zašto se ovaj način rešavanja ostataka izbegava jeste i to što se psi i mace dok su živi boje vatre pa spaljivanje vlasnici vide kao vređanje uspomene na njih.
Ako je za utehu, ni naše komšije nisu daleko odmakle. Zagreb će posle šest godina obećanja groblje dobiti do kraja godine, piše „Večernji list”. Svi glavni gradovi bivših jugoslovenskih republika na počivalište za kućne ljubimce još čekaju. Izuzetak je Ljubljana koja se ugledala na zemlje EU koje gaje posebnu kulturu držanja i sahranjivanja životinja. Amerikanci su dobacili najdalje. U nekim državama dozvoljeno je da se uz ostatke ljubimaca sahranjuje i pepeo njihovih vlasnika.
Lična karta groblja
0,62 – zaštitni zeleni pojas širine 15 metara
0,55 – parcela za sahranjivanje
0,22 – prostor za šumsko groblje između visokih stabala
0,14 – parcela za zajedničko sahranjivanje pokrivena travom
0,14 – pristupni trg, parking
0,13 – saobraćajnice u kompleksu
0,11 – parcela za groblje u nizu
0,02 – ružičnjak
0,02 – rozarijum i kolumbarijum
0,022 – spomen-park Beo zoo vrta
*U hektarima