Cipele i rakija za Melaniju Tramp

Mladen Kremenović

04. 09. 2016. 22:00

(Фото Ројтерс)

Od na­šeg stal­nog do­pi­sni­ka

Ba­nja­lu­ka – Je­dan neo­bi­čan pa­ket oti­šao je iz Ba­nja­lu­ke za Ame­ri­ku. Me­đu mi­li­o­ni­ma po­šilj­ki ko­je pre­le­ću Atlan­tik po­seb­nost ove ne kri­je se to­li­ko u sa­dr­ža­ju, ko­li­ko u sim­bo­li­ci, ali i ko­nač­nom od­re­di­štu – adre­si po­ten­ci­jal­ne pr­ve da­me SAD. Jed­na ba­nja­luč­ka fir­ma ci­pe­la pro­ce­ni­la je da je zgo­dan tre­nu­tak da Me­la­ni­ji Tramp, su­pru­zi kan­di­da­ta za pred­sed­ni­ka SAD Do­nal­da Tram­pa, po­ša­lje dva pa­ra žen­skih ci­pe­la iz vla­sti­tih po­go­na i uz to kao pra­te­ći po­klon – pa­ket do­ma­će ra­ki­je. Na­me­ra im, tvr­de, ni­je svr­sta­va­nje u te­snoj iz­bor­noj utak­mi­ci.

O to­me ne vo­de bri­gu. Reč je, po­ja­šnja­va­ju, o či­nu so­li­dar­no­sti sa onim što je pro­ži­ve­la Me­la­ni­ja Tramp i još po­ne­čem. Ko­li­ko god tvr­di­li su­prot­no, te­ško je, me­đu­tim, ote­ti se uti­sku da po­klon ni­je ujed­no i gest po­dr­ške Tram­po­voj kam­pa­nji u tr­ci za Be­lu ku­ću. Ipak, Ma­rin­ko Umi­če­vić, teh­nič­ki di­rek­tor fa­bri­ke „Be­ma”, uve­ra­va da je ovaj po­klon sa­mo srp­ski od­go­vor na „pr­lja­vu kam­pa­nju” pro­tiv „ze­mlja­ki­nje” Me­la­ni­je Tramp, ko­ja je ro­đe­na u Slo­ve­ni­ji.

„To je naš od­go­vor na pr­lja­ve ko­men­ta­re ko­ji­ma je iz­lo­že­na kao su­pru­ga i maj­ka. Na­rav­no, ne sa­mo to. Uka­za­la se pri­li­ka i da, na pri­mer, po­ja­snim ne­ke stva­ri jed­noj svet­skoj agen­ci­ji, ko­ja je, uz pi­ta­nje ’ko­li­ko tre­ba’, po­nu­di­la no­vac da pr­va fo­to­gra­fi­še naš po­klon. Re­kao sam: Pa vi­di­te, kod vas je sve u nov­cu, to je raz­li­ka iz­me­đu vas i nas. Kod nas se ne gle­da baš sve kroz no­vac, ima po­ne­što u du­ši i obra­zu”, ve­li Umi­če­vić. 

Po­nu­kan je, ka­že, bio po­naj­vi­še i zbog to­ga što Klin­to­no­va ni­je osu­di­la na­pa­de na Me­la­ni­ju Tramp, iako je i sa­ma do­sta to­ga slič­nog pro­ži­ve­la. „Kao že­na, tre­ba­lo je to da ura­di. Kao čo­vek na če­lu ko­lek­ti­va u kom ra­di pre­ko 1.100 že­na mo­rao sam od­re­a­go­va­ti. De­lom i iz ina­ta, či­me se mi Sr­bi ne­ret­ko ru­ko­vo­di­mo, od­lu­čio sam da na­pra­vi­mo dva pa­ra ci­pe­la za Me­la­ni­ju. Ona je že­na sa na­ših pro­sto­ra, pa sam iz­ra­zio i na­du da će na­po­kon do­ne­ti tu ma­sli­no­vu gran­či­cu i na­ma ova­mo na Bal­kan. Do­sta nam je vi­še ma­ča i og­nja, što smo po­seb­no ose­ti­li mi Sr­bi. Ve­ru­jem u bo­lja vre­me­na, po­seb­no ako u Be­lu ku­ću uše­ta že­na či­ji je otac bio ko­mu­ni­sta i ko­ja je po­re­klom s na­ših pro­sto­ra, pa još u na­šim ci­pe­li­ca­ma. Reč je o jed­noj če­sti­toj po­ro­di­ci”, na­vo­di.

Ci­pe­le, dva raz­li­či­ta pa­ra, do Me­la­ni­je Tramp sti­ći će br­zom po­štom. U zlat­nom pa­ru ci­pe­la sa va­zdu­ša­stim đo­nom Tram­po­va bi, pre­ma že­lja­ma iz Ba­nja­lu­ke, tre­ba­lo lak­še da pra­ti su­pru­ga u kam­pa­nji po Ame­ri­ci. Be­le ci­pe­le su, na­da­ju se, za njen „tri­jum­fal­ni ula­zak u Be­lu ku­ću”. Ka­lu­pe za ci­pe­le na­pra­vi­la je fa­bri­ka iz Me­la­ni­ji­nog rod­nog me­sta Sev­ni­ce, iz Slo­ve­ni­je, a na nji­ma su ra­di­li di­zaj­ne­ri „Be­me”. Umi­če­vić je o ba­nja­luč­koj „da­re­žlji­vo­sti” go­vo­rio i za agen­ci­ju Roj­ters. „Na­da­mo se da će Ame­ri­ka pre­sta­ti da bu­de svet­ski po­li­ca­jac. Na­da­mo se pri­ja­telj­stvu iz SAD u bu­duć­no­sti ume­sto bom­bi ko­je su Sr­bi do­bi­li od Bi­la Klin­to­na.”

Na ulo­šku ci­pe­la iz­ra­đen je mo­tiv zmi­janj­skog ve­za, ču­ve­nog ve­za bo­ga­tog or­na­men­ti­ma i po­seb­nim ko­lo­ri­tom ko­ji po­ti­če sa Zmi­ja­nja, po­red Ba­nja­lu­ke. Zmi­janj­ski vez je ne­dav­no uvr­šen na Une­sko­vu li­stu. Ovo ni­je pr­va ova­kva ak­ci­ja, jer su iz „Be­me” i ra­ni­je sla­li ci­pe­le ši­rom sve­ta. Je­dan­put za ru­da­re u Či­le, po­što ih je za­de­si­la ne­sre­ća, ka­da je je­dan par oti­šao i pred­sed­ni­ku te ze­mlje.

„Ta­da sam po­sta­vio pi­ta­nje za­što se svet uje­di­ni sa­mo kad se de­si ne­ka ka­ta­stro­fa, dok bez­ma­lo po­lo­vi­na čo­ve­čan­stva gla­du­je.” I Ste­fan Đo­ko­vić, sin te­ni­se­ra No­va­ka Đo­ko­vi­ća, ta­ko­đe je po ro­đe­nju do­bio ba­nja­luč­ke ci­pe­li­ce. A bu­du­ći da „Po­li­ti­ku”, ko­ju, osim što je nje­go­vo re­dov­no šti­vo, sma­tra na­da­le­ko naj­bo­ljim i naj­u­gled­ni­jim li­stom, Umi­če­vić do­ne­kle ša­lji­vo ot­kri­va i jed­nu po­ten­ci­jal­nu „eks­klu­zi­vu”: „Sle­de­ća dva pa­ra ci­pe­la ša­ljem – Vu­či­ću i Mi­la­no­vi­ću, ne ula­ze­ći u to ko u od­no­si­ma iz­me­đu dve ze­mlje pr­vi pro­vo­ci­ra, ko vi­še pot­pa­lju­je, ru­ko­vo­de­ći se na­me­rom da tim ge­stom uka­žem da je do­sta vi­še ovog iz­nu­ri­va­nja i tre­ba da sta­vi­mo tač­ku na pro­šlost, okre­ne­mo se ži­vo­tu i ra­du, onom le­pom što po­sto­ji u na­šim lju­di­ma i či­me smo okru­že­ni. Pred­lo­ži­ću da obo­ji­ca pro­no­sa­ju ci­pe­le po se­dam da­na, a po­tom da ih ma­lo za­me­ne. Uvi­de­će ne­ke stva­ri.”