Krajnje je vreme za upamećivanje
Јосип Броз Тито и Коча Поповић (Фотокументација „Политике”)
Danas se u javnosti Srbije i Crne Gore mogu čuti komentari da su savezničkim bombardovanjem najviše razarani gradovi na tim teritorijama. Istorijske činjenice govore drugačije. Po broju dejstava i po stvarnim štetama, Slavonski Brod je bio grad po kojem je izvršeno najviše savezničkih dejstava sa najvećim stepenom razaranja. Razlog je jednostavan, to je bilo nemačko čvorište na strategijskom pravcu povlačenja.
Od tog vremena do danas iz oblasti borbenih sistema i oružja promenilo se 15-18 tehničko-tehnoloških generacija. Danas se koriste ona vazduhoplovna ubojna sredstva koja nazivamo vođenim ili samonavođenim. Čak ni ona nemaju stopostotni koeficijent sigurnosti u pogađanju mete nego se računa s izvesnom verovatnoćom skretanja, što neminovno uzrokuje kolateralnu štetu. Time se mogu objasniti velike kolateralne štete savezničkog bombardovanja koristeći tadašnje tehnologije, a ne apriori, nečijom zlom namerom, kako uporno tvrde revizionisti i kleronacionalisti.
Srpski i hrvatski nacionalizam i klerofašizam kroz istoriju su se međusobno pothranjivali i generisali. Tužno je da se i danas ne uočava da se to uvek radilo u cilju nečijih geopolitičkih interesa. O društvenim i političkim nedaćama koje su u novije vreme zadesile jugoslovenski prostor detaljnije sam pisao u knjigama „Glasovi iz gluve sobe” i „Banditosi ili ubice država” u izdanju izdavačke kuće „Laguna”. Pouke još nismo izvukli, a banditosi su danas agresivniji nego ikad. Krajnje je vreme za upamećivanje.
Nedovoljno znanje ili pogrešna informisanost mogu biti razlog pogrešnog zaključivanja. Bojim se da su kazivanja gospođe Vinaver u 17 nastavaka ušla u zonu pamfleta. No, to može da bude zabluda ili loša namera pojedinca, ali kakav zaključak izvesti za uređivačku politiku lista „Politika”, koja je nastala, i u svom najdužem trajanju bila inkubator antifašizma, kako u Srbiji, tako i u širem regionu? Ljudski je pogrešiti ali nije razumno ne pokušati ispraviti grešku.
Blagoje Grahovac
General avijacije – pilot u penziji, član Avnojevskog foruma
Fantazije o Sremskom frontu
U feljtonu „Knjiga o Jasenovačkom logoru”, autorke dr Nadežde Vinaver, ima mnogo naopakog, falsifikovanog, lažnog, a veoma malo tačnog. Feljton je prosto „nabijen”, nakrcan mržnjom prema KPJ i Titu. Nije čudo, pošto iz tog teksta kipti srpski šovinizam. Svi su protiv Srba, pa i KPJ i Tito.
Iz tog ugla ona „tolkuje” i o „zamisli” kako će se stvoriti Sremski front: „Ledene 1942. godine, Drugi svetski rat u punom jeku, jasenovačka fabrika smrti na vrhuncu, nemačka policija efikasno kažnjava Srbe po Srbiji, ratno rešenje se ne nazire, a Centralni komitet Komunističke partije je negde (možda tamo gde su zlatnim koncem vezene visoke oficirske oznake za uniformu Josipa Broza) i sklapa kostur buduće vlasti! Josip Broz piše u listu ’Proleter’ članak protiv Srba i Srbije. I ’pravi plan’ kako će određeni poverenici za Srbiju, koji će po svim gradovima i selima praviti spiskove za odstrel Srba pošto se Nemci povuku.”
I dalje:
„Sasvim je moguće da je u to doba napravljen plan za Sremski front, crnu osvetničku strategiju za mlade Srbe, koji su s desne strane Save i Dunava, Drine rasli pod okupacijom i kojih se, izvesno je, ’plašila buduća vlast’.”
Šta je drugo nego fantaziranje kad neko tvrdi da je u doba velike bitke na Neretvi, jedne od najžešćih na teritoriji pobunjene Jugoslavije u Drugom svetskom ratu – nekome (Centralni komitet KPJ i Tito), palo na pamet, da tada „planira” Sremski front!
Da nisam ateista, prekrstio bih se levom rukom. Niko tada nije znao kakve će se sve borbe i gde voditi. Niko ni živ, ni pametan. Kakva fantazija autorke da je neko u ono vreme „napravio plan” za budući Sremski front?! Bože sakloni, što se kaže u narodu. Pravo fantaziranje, zaista. Evo, sad, da „pomognem autorki”, da sažeto, kao istoričar, pojasnim ko je formirao Sremski front i šta je on bio i značio skoro godinu dana, koliko je trajao.
Zamislila ga je septembra 1944. godine i ustanovila nemačka komanda za Jugoistok (feldmaršal Vajks), kao odbrambeni bedem koji je „dobio zadatak” da obezbedi izvlačenje nemačkih snaga, jačine veće od 200.000 ljudi grupe armija „E”, sa teritorije Grčke i njenih ostrva, preko Kosmeta, Sandžaka, Zapadne Srbije i Bosne, na Zapad.
Nemačka komanda u tom cilju je izgradila šest utvrđenih linija: od Rume do iza Šida i Tovarnika: braon, zelenu, žutu, crvenu i Nibelunšku liniju.¶
Jovo Radovanović
Novinar, partizanski veteran i istoričar