Jermeni žele Štefanekovo zlato, ali ono ostaje u Srbiji

Aleksandar Miletić

08. 09. 2016. 11:27

Мигран Арутјуњан и Давор Штефанек на додели медаља (Фото Ројтерс)

U Srbiji se tek danas podigla prašina oko izjava koje stižu iz Jermenije, a pojavile su se u lokalnim medijima još 22. avgusta. Reč je o pokušaju da se promeni ishod finala u rvačkom finalu, u grčko-rimskom stilu (66 kg), između našeg šampiona Davora Štefaneke i jermenskog borca Migrana Artjunjana, što bi bio presedan u istoriji sporta.

Pre tri dana u Jerevanu je održana pres-konferencija na kojoj su govorili predstavnici Rvačkog saveza Jermenije. Kako je preneo jermenski portal „Sport“, Artjunjanov trener Samvel Gevorgjan je izjavio da je taj savez „zatražio pravdu na Sudu za sportsku arbitražu u Lozani“:

– U poslednjem meču oduzeli su nam pobedu i zlatnu medalju na krajnje nemoralan način. Sada činimo sve što je u našoj moći. Uložili smo žalbu Sudu u Lozani. Poslali smo sve relevantne dokaze i video snimke koji se sada obrađuju. Učinićemo sve da vratimo našu zlatnu medalju.

Sve je počelo dan po završetku Olimpijskih igara u Riju, kada su oglasili i olimpijski komitet i rvački savez Jermenije, smatrajući da su sudije u pomenutom finalu bile pristrasne kada su dodelile pobedu Štefaneku. Rezultat je bio nerešen, ali je naš olimpijac, shodno pravilima, proglašen za pobednika – u takvim situacijama bolji je takmičar koji poslednji osvoji poen.

– Nezavisna Jermenija mogla je da ima svog trećeg šampiona, ali je pristrasnom odlukom sudije Artjunjan lišen prilike da stoji na najvišem mestu pobedničkog postolja. Sramnom odlukom sudija zlatna medalja je dodeljena srpskom borcu, dok je srebro pripalo Artjunjanu – navodi se u saopštenju OK Jermenije.

Rvački savez nastavio je u istom tonu, iznevši teške optužbe na račun predsednika Ujedinjenog svetskog rvanja (UVV) Nenada Lalovića, našeg predstavnika u Međunarodnom olimpijskom komitetu (MOK), kome je čitav svet, na čelu s Amerikom i Rusijom, odao priznanje što je zaveo red u rvačkom sportu i sačuvao mu mesto u olimpijskoj porodici.

– Već treći put se događa da predstavnici Ujedinjenog svetskog rvanja Nenad Lalović i Mihail Mamijašvili doprinose tome da sudije podignu ruku Artjunjanovom protivniku. Besmisleno je pričati o pristrasnom suđenju jer riba smrdi od glave.

U izjavi za „Politiku“ izvršni direktor Olimpijskog komiteta Srbije (OKS) Damir Štajner, šef srpske misije u Rio de Žaneiru, rekao je da nije ni najmanje zabrinut zbog vesti iz Jermenije:

– Koliko ja znam, Jermenija se nije žalila Sudu u Lozani, a da li će, ne znam. Stičem utisak da su njihovi zvaničnici dali izjave koje su više za lokalnu upotrebu. Takvi pokušaji su u svakom pogledu besmisleni, a pre svega jer za tako neosnovane optužbe slede drakonske kazne. Ni najmanje nisam zabrinut. Zlato ostaje u Srbiji.

U istoriji modernog olimpijskog sporta nikada nisu oduzimane medalje zbog sudijskih odluka, čak i kada su se na njih žalile najveće sile. Najbolji primer za to je košarkaški finale na Igrama u Minhenu 1972, kada je Sovjetski Savez u najkontroverznijoj utakmici svih vremena savladao selekciju SAD sa 51:50 i naneo joj prvi poraz na najvećoj smotri sporta.

Poslednji napad ponavljan je dva puta pri vođstvu Amerike 50:49, zbog čuvene „tri sekunde“ (zapisnički sto nije dobro podesio sat), a iz trećeg pokušaja sovjetski tim je stigao do pobede: Jedeško je dugim dodavanjem pronašao Aleksandra Belova koji je iz reketa poentirao.

Čitavu noć je zasedao Fibin odbor za žalbe i odlukom 3:2 (prevagnuo glas Mađara Ferenca Hepa) registrovana je pobeda SSSR-a. U tom finalu dogodio se presedan da se lično generalni sekretar Fibe (Vilijam Džons) umešao u odluku sudija.

Američki košarkaši nikada se nisu pomirili sa odlukom da budu drugi, nekoliko filmova je snimljeno o tom događaju, a srebrne medalje i danas čame u sefu MOK-a u Lozani.

Pre nekoliko godina postojala je inicijativa da se američkim igračima u poznim godinama uruče odličja, ali to se ipak nije dogodilo. MOK je postavio preduslov da se svi igrači izjasne da žele medalju, ali neki su bili nepokolebljivi.

Inače, Sud za sportsku arbitražu (KAS) postoji duže od tri decenije. Osnovan je 1984, na ideju tadašnjeg predsednika MOK-a Huana Antonija Samarana, sa ciljem da se rešavaju nagomilani sporovi u sportu.

Kad su Olimpijske igre u pitanju, do sada je 80 medalja oduzeto sportistima, ali uvek zbog dopinga. Prvi takav slučaj je u vezi s Igrama u Meksiko Sitiju 1968, mnogo pre osnivanja KAS-a.

Poslednji put ovaj sud se našao u udarnim vestima velikih svetskih medija kada se pre desetak dana Paraolimpijski komitet Rusije žalio Vrhovnom sudu Švajcarse na odluku KAS-a suspenduje neke ruske paraolimpijce.