Novi „Hamlet" u Jugoslovenskom dramskom

Milenija Simić-Miladinović

18. 09. 2016. 08:44

Премијера Шекспирове трагедије у режији Александра Поповског (Фото З. Анастасијевић)

Nova postavka tragedije „Hamlet” u Jugoslovensko dramsko pozorište dozvala je brojne ljubitelje i poštovaoce dramske umetnosti. Javne ličnosti iz oblasti kulture, politike, medija tiskale su se u predvorju velelepnog teatra čekajući da počne predstava o kojoj se već priča. Koja je, kako u JDP-u kažu, izraz potrebe, želje i obaveze ove kuće da dostojno obeleži četiri stotine godina od smrti najvećeg dramskog pisca u istoriji pozorišta – Viljema Šekspira.

U režiji Aleksandra Popovskog, na sceni „Ljuba Tadić” pred uvaženim zvanicama i javnosti manje znanim pasioniranim pratiocima rada JDP-a oživeo je naš najnoviji „Hamlet”.

Nebojša Glogovac, Jasna Đuričić, Nikola Rakočević, Jovana Stojiljković, Goran Šušljik, Vlasta Velisavljević, Bojan Dimitrijević, Miloš Samolov, Boris Milivojević i Milan Marić – vladali su scenom. To je glumačka ekipa kojoj je Popovski poverio uloge Hamleta, Gertrude, Klaudija, Ofelije, Polonija, Duha Hamletovog oca, Grobara, Stražara i Fortinbrasa.

Adaptacije Šekspirovog „Hamleta”, u prevodu Živojina Simića i Sime Pandurovića, latio se Goran Stefanovski, jedan od eminentnijih dramatičara u regionu. Njegovim rečima – u „Hamletu” se bitno preispituje ratna groznica, paranoja, spoljnopolitička situacija. Kralj je stalno na štapskim brifinzima. Marširaju vojske, svi su u pripravnosti, vojnici na mrtvoj straži... Logorske vatre, šinjeli… Strani agresori. Policajci u pancirnim uniformama, civilne službe za obezbeđenje. Ludilo princa Hamleta nije samo privatno pitanje, reč je o ludilu cele države. Nije prvi put da se Hamletu to događa. Desilo mu se više puta i ranije. A po svemu sudeći, i dešavaće mu se. Živi, umri, ponovi…

Reditelj Aleksandar Popovski za ulogu najslavnijeg tragičkog junaka odabrao je Nebojšu Glogovca. U susret premijernom izvođenju Popovski je pojasnio da u sebi nosi sličan problem koji nosi Hamlet – zna da je učinjena nepravda.

– Jer svet današnjice, ovakav kakav je, počiva na nepravdi. Nepravda je na svim nivoima. I svi ljudi s kojima razgovaram u sebi osećaju da im je učinjena nepravda: na nivou obrazovanja, zdravstva, kulture, ekonomije, ili im je oduzeta imovina. Nepravda je u svakoj pori društva. U stvari, ova društva koja su nastala posle pada Berlinskog zida napravljena su na velikim nepravdama i prevarama – ako pitate Popovskog.

On je uveren da se Hamlet iznova rađa svakih nekoliko godina, dolazi da obznani da je napravljena nepravda, da osvetli, da uzburka duhove. Takođe, veruje da nepravda ne može ići unedogled, da u jednom trenutku mora udariti o zid, i da će to biti uskoro.

– Svet ne može predugo stajati na nepravdi. Sad mi se čini da je vreme da se nepravda ispravi – zaključio je reditelj.