Velja i Meda
Po starom srpskom običaju, Veljko Belivuk i Darko Ristić su najpre izljubili Božu Kumburovića, a potom su ga šutirali nogom u glavu. Koristili su i pesnice, kad su se zamorili od šutiranja.
Kad je Boža pao na zemlju, Velja i Meda – kako im nežno tepaju huligani na tribinama Partizana – nastavili su da nemilosrdno udaraju nemoćnog čoveka. Bilo je zaista mučno gledati na Jutjubu te snimke iživljavanja nad članom obezbeđenja FK Partizan.
Sreća da je Boža ustao, teturajući se u jednom komadu. Dvojica nabildovanih huligana znali su da ih snimaju kamere sa video-nadzora ispred stadiona u Humskoj ulici, ali su sve vreme perverzno uživali u morbidnom rijalitiju.
Verovatno da je pola Srbije gledalo taj masakr nad čovekom koji nemoćno leži na zemlji. Siledžije, već ranije optuženi i kažnjavani za napade i nasilje, optuženi su za krivično delo nasilničkog ponašanja.
Pisalo se, a i izgledalo je tako i na snimcima, da su došli da isprebijaju direktora FK Partizan Miloša Vazuru, ali je on tad pokazao da, kad zagusti, trči brže od svakog napadača crno-belih. Tako je Vazura trčao i toga dana. Velja i Meda su bili spori za direktora, a prebrzi za njegovog telohranitelja. Isprebijali su i još jednog čuvara, ali kamere nisu pokrivale ugao gde se to dogodilo.
Međutim, stadionski batinaši su sklopili sporazum o priznanju krivice za kazne od godinu, odnosno godinu i 10 meseci zatvora. Demantovali su da su bili spori toga dana. Pojasnili su – da su želeli da napadnu Vazuru, napali bi ga! Ne bi valjda Vazura pobegao takvim junačinama.
Huligani tvrde da su došli da „presuju” Kumburovića, jer je, navodno, vređao jednog od njih i psovao mu majku. Da li je opet reč o običaju da se pre batinanja, žrtva strasno izljubi?
Ako huligani koji su uznemirili javnost sirovom brutalnošću i surovošću, dobiju nanogvicu, neće biti smešno. Možda uđu u „Parove”? Možda snime spot sa starletama?
Nije to tako ludo, pošto se svi sad prave ludi, iako je jasno da su preplašeni od tipova kao što su Velja i Meda. Prebijeni ne želi da ih tereti, Vazura je pobegao u zgradu kao da se probija u protivnički šesnaesterac i još kaže da ništa nije video, iako je dokazano da nije slep.
Zašto su svi u amneziji i drhte pred huliganima, čak i kad su sa druge strane rešetaka? Zato što su oni jači od države, sudova i žrtava koji ne žele da dožive reprizu jezivog igranog programa sa sirovim naturščicima.
Huligani su toliko moćni i osioni, da se ponekad čini da fudbal u Srbiji postoji isključivo radi njih. Čak i da ukinu sve sportove, ostanu samo ti paravojnici na stadionima, čije su i koreografije nasilja zanimljivije od igre na terenu.
Najstrašnije je to, što su nasilnici svesni dve stvari. Svoje moći i državne nemoći. Otuda se tako slatko smeju u kamere, dok piju, psuju i biju. Smeju se nama!