Proces protiv Mandića i Radunovića
U Podgorici danas počinje politički sudski proces protiv narodnih poslanika i predvodnika srpskog naroda u Crnoj Gori - Andrije Mandića i Slavena Radunovića.
Već godinu dana traje nastojanje režima Mila Đukanovića da suzbije demokratsku opoziciju, ovekoveči svoju autoritarnu vlast i trajno obespravi srpski narod u Crnoj Gori. U Crnoj Gori su na današnji dan pre godinu dana započele najveće demonstracije u istoriji ove države koje nije organizovala vlast. Rodila se nada da će ova nesrećna država prvi put u svojoj samostalnoj istoriji i, prvi put posle kratkog demokratskog razdoblja pod krunom Karađorđevića, dobiti demokratske izbore i pošteno izabrani parlament i vladu. Podsećam da su u Crnoj Gori Mila Đukanovića prisutne mnogobrojne zloupotrebe i da je nad ranijim parlamentarnim, predsedničkim izborima iz 2013, pa čak i nad popisom iz 2011. godine teška i sramna senka sumnje. U Crnoj Gori postoji sedamdesetogodišnji kontinuitet nedemokratske vlasti, a aktuelna oligarhija je na vlasti duže od četvrt veka. Na vlasti se održava nasiljem, zloupotrebama, falsifikovanjem, saradnjom sa organizovanim kriminalom i paktiranjem s najmračnijim segmentima vlada velikih sila - od SAD do Ruske Federacije. Tokom poslednjih petnaest godina vlast Đukanovićevog režima zasnovana je i na potpunom obespravljivanju srpskog naroda, koji čini trećinu stanovništva i čijim jezikom govori više od polovine građana Crne Gore. Nacionalna obespravljenost jasna je i neporeciva, od činjenice da su Srbi pet puta manje zastupljeni u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi nego što ih ima prema popisu, preko obespravljivanja crkve, progona profesora i nastavnika, čak učenika... Poseban problem predstavlja činjenica da je Đukanoviću i njegovim saučesnicima od strane SAD i EU dozvoljeno da neprekidno ispoljavaju divlju i sramotnu šovinističku mržnju prema Srbima i Srbiji, te tiranski bes prema svima koji su privrženi idealima slobode i demokratije. U tome imaju podršku i pojedinih medija iz Srbije, koji začudo bezrezervno stoje iza sadašnje vlasti u Beogradu.
Andrija Mandić i Slaven Radunović su oktobra prošle godine vršili svoju dužnost. Oni su narodni poslanici i stajali su na braniku svoje države i demokratije. Jedna od osnovnih maksima pravosuđa jeste da „gde nema žrtve nema ni zločina”. Njima sude zato što su na poziv predsednika Narodne skupštine izražavali nameru da uđu u zgradu parlamenta. Jedine žrtve demonstracija tokom sedmica njihovog trajanja bili su građani koje je usred noći napala Đukanovićeva policija. Uostalom, kakvi su to mračnjaci i tirani u prošlosti pokušavali da odvoje narod od narodne skupštine?
U Beogradu je formiran odbor za odbranu Mandića i Radunovića. Naša dužnost je da stanemo u odbranu ne samo obespravljenog srpskog naroda već i ideja demokratije i slobode. Žalosno je što u Briselu, Berlinu, Londonu i Vašingtonu još uvek nisu spremni da brane princip, a ne razne režime koji tako poražavajuće liče na hladnoratovske južnoameričke hunte. Nedopustivo je da zvanični Beograd ostane nem kada jedna šovinistička politika sudi onima koji su uz nas bili uvek: 1914, 1941, 1991, 1999, 2000, 2008. godine...
Napredni klub