Zrak smrti ili medijski blesak
(Фото Википедија)
Spektakularnu vest emitovanu 29. septembra na portalu Raša tudej (RT), da je Ef-Bi-Aj „konačno objavio“ dokumenta koja će posle smrti Nikole Tesle 7. januara 1943. godine, u „dva kamiona“ odneti američka vlada, preneli su na naslovnim stranama i u udarnim terminima bezmalo svi domaći i mediji.
Ruska agencija stavila je naglasak na činjenicu da se u dokumentima s kojih je skinuta oznaka „strogo poverljivo“ potvrđuje Teslino angažovanje na „zracima smrti“; da je on taj svoj izum u drugoj polovini četrdesetih godina prošlog veka nudio Velikoj Britaniji, Sovjetskom Savezu, SAD i jugoslovenskoj kraljevskoj vladi; da je njegova ostavština prebačena u jedno skladište na Menhetnu; da je sa stanovišta Ef-Bi-Aja ova dokumentacija bila od „vitalne važnosti“ i da je treba sačuvati od „stranih neprijatelja“; oni su možda zainteresovani da dođu do tajne o Teslinom izumu, „neprocenjivom instrumentu rata i/ili odbrane“; da je Teslin sestrić Sava N. Kosanović nastojao da se dokopa tih „važnih planova i dokumenata“ i da je, prema proceni Ef-Bi-Aja, mogao te informacije da „učini dostupne neprijateljima“; da je Kosanović Teslinu dokumentaciju 1951. godine prebacio u Jugoslaviju.
Iznete činjenice nisu sporne, jedino je s njima problem što su više nego bajate. Dosije Ef-Bi-Aja o Nikoli Tesli objavljen je krajem devedesetih godina prošlog veka, na ukupno 252 strane, pri čemu su u nekih 150 dokumenata mnoga mesta ostala zatamnjena. Od onda do danas, na raznim stranama, niz autora je rekonstruisao tu građu i osvetljavao razloge interesovanja Ef-Bi-Aja za našeg genijalnog zemljaka, kao i za kasniji status njegove ostavštine.
Ovom dosijeu, istina, nedavno je pridružena nova građa, tako da sada ima 354 stranice. Neka ranije zacrnjena mesta, imena i detalji više nisu pod embargom, a u papirima kojima je dosije obogaćen, takvih mesta je i dalje mnogo. U novoj građi dabome da ima novih momenata, novih imena i novih saznanja, ali koliko je ovaj autor mogao da proveri posle jučerašnje vesti, ona ne donose ništa spektakularno novo.
Nekolicina dragocenih papira osvetljava dodatno, na primer, poziciju Save N. Kosanovića i njegovo mesto u jugoslovenskoj koloniji u SAD tokom Drugog svetskog rata. U građi koja je sada dostupna postaju jasniji i odnosi između Ef-Bi-Aja i drugih američkih agencija. Konačno je kroz nekoliko dokumenata dodatno osvetljena i pozicija grupe istraživača iz SAD koji su u drugoj polovini pedesetih godina lansirali bizarnu tvrdnju da je Tesla vanzemaljac, spušten sa Venere u Smiljan, u ponoć između 9. i 10. jula 1856. godine.
Sve u svemu, ispada da „otkriće“ emitovano preko portala RT i nije neko otkriće, da je tek nešto više od otkrivanja tople vode. Istina, treba se nadati da će sada mnogi krenuti da pomnije istraže narasli dosije Ef-Bi-Aja o Tesli i da na osnovu novodostupnih dokumenata dodatno osvetle nejasnoće koje i danas prate njegov život i delo.
Utoliko je ovo i prilika za postavljanje jednog pitanja: kada će i ruske tajne službe bar otškrinuti svoje sefove, u kojima se nesumnjivo nalazi i dragocena dokumentacija o Nikoli Tesli. Pogotovo o njegovim nastojanjima da sa Sovjetskim Savezom u godinama pred Drugi svetski rat uspostavi saradnju i da Moskvi ponudi izum koji će u štampi i u literaturi biti nazvan „zraci smrti“.
Ali, time priča ne bi bila okončana. Papire o Tesli, ili njegove dokumente, nesumnjivo poseduju tajne službe američke vojske i mornarice, različitih ministarstava i složene mreže ustanova koja je u SAD delovala tokom Drugog svetskog rata i potom. Sigurno takvu građu imaju i tajne službe Velike Britanije i Francuske, Nemačke i Austrije, ona je svakako sadržana i u dokumentaciji moćnih industrijskih koncerna u Evropi i SAD.
Između ostalog i zato što je Nikola Tesla od kada je počeo svoj put ka istorijskoj slavi neprekidno bio okružen kontrolorima i agentima raznih fela, s kojima je voleo da se nadmudruje znajući da ne mogu da prodru u njegove tajne.
Na listi mitova
„Raša tudej” se pozvala i na dodatne izvore iz Ef-Bi-Aja, upućujući na zvaničnu listu od 100 mitova iz istorije ove agencije. Na njoj se na desetom mestu nalazi tvrdnja da je Ef-Bi-Aj tragao za Teslinim izumima, da je došao u posed njegovih radova ili mikrofilmova njegovih dokumenata. Ove informacije i glasine, koje se pojavljuju u brojnim knjigama i napisima o Tesli, Ef-Bi-Aj opovrgava tvrdnjom da je u danima njegove smrti došlo do „početne konfuzije“ između ove agencije i drugih vladinih zvaničnika. Zato je naglašeno da treba konsultovati činjenice iznete u izveštajima agencije.