Pad Alepa – oprezno do istine
Алеп ових дана (Фото La–croix.com)
U „Politici” 4. oktobra, na trećoj strani, u rubrici „Svet”, novinar Vladimir Vukasović u tekstu „Pad Alepa – upozorenje za Moskvu”, između ostalog, piše:
„Može se, opreza radi, polovina navoda o ratnim zločinima otpisati kao ’zapadnjačka propaganda’”, ali, nastavlja autor „i tada bi ostalo dovoljno grozota o svedočenjima i snimcima iz opkoljenog dela Alepa da bi tamošnja situacija ulivala jezu”, uz pozivanje i na UN po kojima napadi „...ruskih aviona i trupa sirijskog predsednika Bašara el Asada, kao i savezničkih grupacija iz Libana i Irana, predstavljaju sistematsko uništavanje medicinskih ustanova u Alepu, te iznurivanje civila glađu i žeđu...”
Pitanja koja želim da otvorim na stranicama „Politike” su:
1. Koju „polovinu” propagandnih tvrdnji o „grozotama” koje čine ruske snage su izbacili iz analize? Koji su to događaji za koje novinar smatra da su prosto rečeno laž koju plasira SAD? Pitam ovo autora zbog toga što iz nastavka teksta imam utisak da je upravo on prihvatio najveće propagandne laži Zapada kao istinite.
2. O kom izveštaju UN Vukasović govori kao o krunskom dokazu za tvrdnje koje iznosi? Osim ako ne misli na izjave Ban Ki Muna. Ali onda bi mogao da se osloni i na izjave pape Franciska. Gde je to nepristrasno utvrđeno činjenično stanje o kome Vukasović govori? Meni izjave i Ban Ki Muna i pape Franciska, kao i diplomatski potezi SAD, govore samo o tome da je slom terorista u istočnom Alepu izvestan, a onda nasilna promena režima u Siriji više nije moguća. Dakle, svedoče o propasti politike SAD u Siriji i histeriji koja ih zbog toga hvata.
3. U poslednjem zapadnom izveštavanju o bombardovanju bolnice u delu Alepa pod kontrolom terorista navedeno je da je poginulo jedno dete. Kad bi zaista za to bila odgovorna avijacija Rusije, onda bi od posledica eksplozije avionske rakete ili bombe poginulo skoro sve medicinsko osoblje i skoro svi zatečeni bolesnici u tom objektu. Već iz same tvrdnje se vidi da je nemoguće da se radi o udaru ruske avijacije. Ako pogledamo snimke, na koje se Vukasović takođe poziva, onda ćemo uočiti da civili na oko 50 metara od eksplozije beže da bi uhvatili neki zaklon. Kod udara iz vazduha, svi ti civili na brisanom prostoru u takvoj blizini eksplozije bi bili ubijeni.
4. Odakle „Politikinom” novinaru ideja da je Rusija odgovorna za uništenje humanitarnog konvoja? Na sajtu Ministarstva odbrane Ruske Federacije skoro svakog drugog dana objavljuju biltene iz Sirije sa izveštajima o tome koliko i čega je od humanitarne pomoći dostavljeno. Šta od toga nije tačno? Dakle, Rusija ubedljivo najviše utiče na obezbeđivanje humanitarne pomoći u Siriji, u kontinuitetu, pa zašto bi onda uništavala te šlepere? I na osnovu kojih utvrđenih činjenica Vukasović misli da je to primer koji treba pripisati Rusiji?
5. Kako je autor došao do toga da, opreza radi, treba otpisati polovinu optužujućih tvrdnji? Pa svi mi pouzdano znamo da je reč o izvorima koji neprekidno sve lažu kada su u pitanju vojne intervencije SAD. Kolin Pauel, kao najviše rangirani general SAD, pred Kongresom i pred kamerama lagao je ceo svet da Irak poseduje sredstva za masovno uništenje. Posledica tog laganja je smrt sada već skoro milion ljudi u Iraku, više miliona teško ranjenih, nastanak Daeša (ID ili ISIL), haos u Siriji, itd. Kako onda medijima u SAD, kada su u pitanju vojne intervencije te velike sile, treba uopšte verovati, kad su to dokazani lažovi najvećih zamislivih razmera? I to baš mi, koji smo na svojoj koži iskusili laž o navodnom ubijanju civila u Račku, koja je iskorišćena kao povod za bombardovanje 1999. godine.
6. Da li novinar misli da je oslobađanje dela grada od terorista moguće bez civilnih žrtava? I da li misli da kada teroristi drže deo Alepa i delove Sirije, dok ih niko ne napada, civilnih žrtava nema? Obrnuto, odsustvo borbe protiv terorizma prouzrokuje neuporedivo više civilnih žrtava nego tokom borbe protiv njih. Pogledajmo samo koliko civila su oni ubili i koliko civila se udavilo u Sredozemnom moru, bežeći od terorizma, pa ćemo odmah lako izračunati da sve te „grozote” u vezi sa oslobođenjem istočnog Alepa nisu ni stoti deo poginulih civila zbog divljanja terorista.
Odlučio sam se da ovo napišem zato što sam stekao utisak da autor teksta o kojem je reč uopšte nije zlonameran, nego da, po mom mišljenju, nema dovoljno izgrađen mehanizam razotkrivanja sistema obmane kojima se Zapad služi i zato sam pomislio da bi otvaranje ovakve polemike bilo korisno za čitaoce „Politike”, a i za širu javnost. Moja prednost je verovatno u tome što se „Politika” u mojoj porodici čita od 1904. godine i takoreći „genetski” smo imuni na propagandu bilo koje vrste.
Advokat