Putin nas usmerava na put Josipa Broza

Nikola Belić

09. 10. 2016. 22:00

Петорица лидера у Њујорку 1960. године: Нехру, Нкрумах, Насер, Сукарно и Тито (Фотодокументација „Политике”)

Da je Moskva zadovoljna što Beograd pokušava da se drži politike nesvrstanih i do sada je bilo očigledno, a porukom koju je pre nekoliko dana poslao Putinov savetnik Mihail Švitkoj ovaj ruski stav dodatno je potvrđen.

Saradnik ruskog predsednika zadužen za međunarodne odnose u oblasti kulture ocenio je da nije slučajno to što je u Jugoslaviji postojao „treći put”.

„Ona je uvek bila između Istoka i Zapada i Josip Broz Tito je uvek bio dovoljno mudar da balansira između dva vojnopolitička bloka. Meni se čini da Srbija nema drugi put. Razumljivo je da su vaši političari zainteresovani i orijentisani na saradnju s EU i njenim strukturama. Ali čak i Rusija… U poslednjih godinu i po predsednik Putin i ministar Lavrov govore o tome da je povezani prostor od Lisabona do Vladivostoka bolji od bilo kojeg drugog”, naveo je Švitkoj za Sputnjik.

Na ovaj način savetnik Vladimira Putina nadovezao se na izjavu svog šefa, jer je ruski predsednik još prilikom Samita nesvrstanih u Teheranu 2012. rekao da je njegova zemlja spremna da sarađuje s članicama tog Pokreta.

 

Nema dileme da Srbija nema uticaj kakav je pre pola veka imala SFRJ, ali je očigledno i da mnogi u nesvrstanima vide kakvu- takvu garanciju da Beograd neće „iskliznuti” ka NATO- u i da to dobro znaju i u Kremlju. Broza se prilikom letošnje posete Beogradu setio i američki potpredsednik Džozef Bajden, koji, doduše, nije komentarisao spoljnu politiku SFRJ, već je prepričao anegdotu iz vremena kad je bio u delegaciji SAD koju je primio jugoslovenski maršal.

Istoričar Predrag Marković za „Politiku” naglašava da su i pored svih promena kroz koje je Pokret nesvrstanih prošao od osnivanja, neki principi veoma aktuelni i danas. „Oni su nastali kao pokret koji je značio i Amerikancima i Rusima, da neutralne države neće prići jednom od blokova. Naročito velike zemlje kao Indija. Za SAD je bilo manje zlo da posle oslobodilačkih revolucija u kolonizovanim državama one ne pređu Sovjetima, a za Ruse da se smanji uticaj Amerike na Afriku i Aziju.

Taj stari motiv dva bloka da se neke zemlje s ’trećeg puta’ drže podalje od konkurenata u Vašingtonu ili Moskvi veoma je prisutan i danas i zato se toliko govori o nesvrstanosti”, navodi Marković.

Ukazujući da je vitalni interes Rusije da što manje zemalja uđe u NATO, sociolog Jovo Bakić nesvrstane vidi upravo kao jedno od sredstava odvraćanja od članstva u Severnoatlantskom savezu. „Kao i svaka velika sila, i Rusija primenjuje različita diplomatska sredstva, pa manjim državama, u zavisnosti od prilika, upućuje umerene poruke, a ponekad i ucene i pretnje. Savet nekome da se pridržava principa nesvrstanosti spada u najmirnije od tih poruka, budući da Srbija i Rusija danas imaju dobre odnose.

S druge strane je primer Crne Gore, gde je najpre ušao ruski kapital, a kad je ta zemlja ’okrenula ćurak’ u pravcu NATO- a, iz Moskve su stigla vrlo oštra i ozbiljna upozorenja”, ocenjuje Bakić za naš list. Najnovija poruka savetnika Vladimira Putina zapravo je na tragu onoga što se moglo čuti i od nekih ljudi iz samog državnog vrha Srbije. Tako je šef diplomatije Ivica Dačić prošle godine poručio da je Tito „najbolji brend Srbije i Balkana”.

„Ne kukam ja za Titom, ja kukam što mi danas nemamo takvu spoljnopolitičku poziciju”, objasnio je Dačić svoj stav. On je više puta podsetio i da je od 86 zemalja koje ne priznaju nezavisnost Kosova čak 61 upravo u Pokretu nesvrstanih. Ministar spoljnih poslova nedavno je prisustvovao i Samitu ove organizacije u Venecueli. A krajem 2015, na Konferenciji OEBS-a u Beogradu, kao domaćin je u Areni istakao veliku sliku Josipa Broza, jednog od osnivača Evropske organizacije za bezbednost i saradnju. Spoljnopolitičku neutralnost po „receptu” prvog čoveka SFRJ isticao je i predsednik Tomislav Nikolić, dok je premijer Aleksandar Vučić više puta poredio diplomatsku aktivnost Srbije s onom iz vremena Titove Jugoslavije.

Govoreći o današnjoj poziciji Srbije, Predrag Marković ukazuje da su prilike u svetu sada mnogo složenije nego pre pola veka i da se pojavljuju novi moćni igrači, poput Kine, koja usmerava velike kredite i investicije ka Africi. „Pozicija Josipa Broza i ugled SFRJ bili su i proizvod sticaja okolnosti u svetu koji je verovatno neponovljiv. U tom prostoru između dva bloka mogli su da nastanu i zvezdani trenuci naše diplomatije.

Recimo, da Džimi Karter pošalje svoje emisare da pitaju Tita za savet o raznim temama povezanim s Palestincima, ali i za prilike u Africi”, navodi Marković. Na pitanje koliko je za Srbiju koristan put nesvrstanosti, Bakić kaže da takav spoljnopolitički kurs ne može da škodi. „Srbija je daleko od tog luksuza da se zamera najmoćnijima u svetu, naročito u današnje vreme kad se ponovo pojavljuju tenzije i kad postoji više sukoba raznih centara, pre svega Rusije i SAD. Koliko znam, status zemlje posmatrača u Pokretu nesvrstanih ne može vas ometati ni na putu ka članstvu u EU. Preporučljivo je sa što više zemalja biti u dobrim odnosima, a taj pokret okuplja veliki broj članica. Bez obzira na to što ni on nije ono što je nekad bio i brojne članice su individualno možda podložnije uticajima najvećih sila”, zaključuje Bakić.