Uručena Andrićeva nagrada

10. 10. 2016. 18:00

Вуле Журић и Миро Вуксановић (Фото Д. Жарковић)

U Zadužbini Ivo Andrić uručena je Andrićeva nagrada Vuletu Žuriću za zbirku priča „Tajna crvenog zamka”, koju je objavila „Laguna”. Nagradu je uručio akademik Miro Vuksanović, predsednik Upravnog odbora Zadužbine Ivo Andrić. Žiri je radio u sastavu: Aleksandar Jovanović (predsednik), Mileta Aćimović Ivkov i Petar V. Arbutina.

Kada je stigao na književni vrh, u dan kad je primao Nobelovu nagradu, pred međunarodnom javnošću, svojom besedom Ivo Andrić, podsetio je Vuksanović, slavio je priču i pričanje, slavio je pripovetku kao način literarnog kazivanja. Tada je okrenuo pažnju na usmenu pripovedačku tradiciju, koja je svuda, u prošlosti svih naroda, bila i zagovor u samoći i oživljavanje maternje reči. Posredno je kazao da je u srpskoj književnosti kojoj pripada, u njenom proznom delu, sve do dvadesetog veka pripovetka bila u središtu, a potom, postepeno, ali dosledno, bivala zapostavljena.

Malo je ko kao Ivo Andrić negovao pripovedački oblik. Niko kao Andrić u srpskoj književnosti nije napisao onoliko antologijskih pripovedaka. Još nisu po savremenim merilima izdvojene, još ne znamo njihov zbir, jer su ostale i na mestima gde ih većina tumača i čitalaca ne očekuje.

O nagrađenoj knjizi besedio je Aleksandar Jovanović. „Tajna crvenog zamka” pridružila se zlatnom pripovedačkom nizu srpske književnosti obasjanom Andrićevim imenom. To je zaslužila koliko vrednošću pojedinih ostvarenja, toliko i karakterističnim, već prepoznatljivim postupkom koji ih prožima i objedinjuje. Sastavljena od petnaest priča, pisanih različitim povodima (uključiv i kolektivne tematske zbirke svog izdavača), možda i sa različitim ambicijama koje se – tematski i po postupku, kako bi se to malo starinski kazalo – prisno drže i druže među zajedničkim koricama.

Na stranicama knjige, ističe Jovanović, pojavljuju se i nestaju, u većim ili manjim ulogama, mnoge značajne ličnosti naše istorije i kulture prošlog veka: Josip Broz Tito, Rodoljub Čolaković, Slobodan Penezić Krcun, Vladimir Nazor, Milan Ogrizović, Ivo Andrić, Bora Stanković, Miloš Crnjanski, Veljko Petrović, Stanislav Vinaver, Petar Kočić, Šaban Bajramović, u mogućim ili pomerenim susretima i situacijama.

U svom slovu, Vule Žurić je podsetio na jedan događaj iz 1993. godine, kada je kao tumač, sa vojskom UNPROFOR-a bio u Žepi. Pokušao je da opiše most na Žepi. Građevina je, u vreme kada je dole na Drini, podizana hidrocentrala, kamen po kamen preseljena uzvodnije. I tako preseljen, raseljen ili izbegao, most na Žepi bio je onaj isti iz Andrićeve priče, gde „predeo nije mogao da se priljubi uz most, ni most uz predeo”.

U muzičkom delu programa učestvovale su Nina i Jovana Savić.

Z. R.