Evropa neće ruski kapital
Москва је најпривлачнији градови за инвестирање у (Европи Фото)
Specijalno za „Politiku”
Moskva, 16. marta – Jedan od najvažnijih zaključaka upravo završenog samita Evropske unije, održanog u Briselu, jeste takozvani projekat nacionalnih privilegija koji će evropskim državama omogućiti da ograniče priliv nepoželjnih investicija. Tako se među zemljama čiji je novac u Evropi nepoželjan, pored Kine i bliskoistočnih zemalja, našla i Rusija. To je, prema pisanju nemačkog lista „Handelsblat”, obrazloženo mišljenjem da Rusija „ometa strane investitore” da ulažu novac u njena preduzeća, što je u priličnom neskladu sa uverenošću mnogih nemačkih preduzetnika u to da su u Rusiji veoma povoljni uslovi za investiranje. Dokaz je i ukupan iznos stranih investicija, koji je samo u prošloj godini dostigao istorijski rekord. Prema podacima Centralne banke, čist priliv kapitala u 2007. iznosio je 82 milijarde dolara – dvaput više nego 2006. godine.
Istovremeno, prema procenama kompanije Cushman & Wakefield, najprivlačniji gradovi za investiranje u Evropi su Moskva i Sankt Peterburg. U Rusiji svoje fabrike već grade „Tojota” (u Peterburgu), „Micubiši” (u Kalugi)... Stranci ulažu novac u istraživanja novih nalazišta nafte, gasa, dragocenih metala. Prošle godine kupovali su uglavnom aktive JUKOS-a i ruskih elektrana. Italijanski „Enel” i „Eni” su u gasne aktive JUKOS-a uložili 5,8 milijardi dolara. Ujedinjenje aktiva „Rusala”, „Suala” i švajcarskog „Glencora” procenjuje se na 10,6 milijardi dolara...
Zanimljivo je da je inicijator projekta ograničavanja Nemačka, čiji je obrt sa Rusijom viši od 50 milijardi dolara godišnje.
U svakom slučaju, zemlje EU dobile su zeleno svetlo da pojačaju kontrolu državnih fondova drugih zemalja koje investiraju u evropsku ekonomiju i pravo da štite nacionalnu ekonomiju od neželjenih investitora. Drugim rečima, EU će dozvoliti svojim članicama da samostalno stavljaju veto na investicije tih zemalja. U projektu rezolucije samita govori se o tome da je za zaštitu EU od stranih investicija poželjna jedinstvena evropska politika.
Da se Evropska unija plaši da će njene aktive kupiti državni fondovi iz Rusije, Kine i zemalja Bliskog istoka bilo je jasno još u julu 2007. kada je Evropska komisija počela da izučava moguće posledice takvih ulaganja. Francuska i Nemačka su se tada posebno brinule za svoju juvelirsku industriju, a Mađarska i Poljska za energetski sektor. Predsednica nemačke vlade Angela Merkel i francuski predsednik Nikola Sarkozi izrazili su strepnju da će strani državni fondovi kupovati evropske aktive sledeći političke i druge ciljeve.
„Rusija i Kina, ulažući novac u najvažnije energetske grane u EU, ne slede ekonomske, već strateške i političke ciljeve”, tvrdi i predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo.
Krajem februara Evropska komisija objavila je predlog za regulisanje investicione delatnosti državnih fondova iz „sumnjivih” zemalja. Od njih će se tražiti informacija o razmerama i poreklu aktiva, strukturi investicija, kao i o pravilima regulisanja nadzora u skladu s kojima oni deluju u svojim zemljama. Pored toga, fondovi će morati da objave dokument koji će odrediti opšte ciljeve investicija i otkriti informacije o opštim principima njihovog odnosa s vlašću.
Uostalom ni do sada svet nije rado prihvatao ruski novac. Evropa se odavno trudi da na svoje tržište ne pusti velike ruske kompanije, posebno energetske kao što su „Gasprom” i „Lukoil”. Iako ovakve mere uvek izazivaju negativne reakcije i otpor, ruski analitičari ne smatraju da će to naneti naročitu štetu ekonomiji Rusije. Naprotiv, mnogi smatraju da će efekat biti veoma pozitivan jer će onemogućiti odliv kapitala. Jedina opasnost odnosi se na sredstva Rezervnog fonda i Fonda nacionalnog blagostanja koja su uložena u najdohodovnije evropske hartije od vrednosti. Ako se zabrana ostvari Rusija će morati da ih uloži u manje dohodovne akcije.