Dugi Sudnji dan
Bitka za oslobađanje Mosula, poslednjeg uporišta Islamske države (ID) u Iraku, biće krvava. Iračka armija i njeni saveznici, šiitske, sunitske i kurdske milicije, ne plaše se, međutim, za pobedu. Pribojavaju se toga da će se odmah po neizbežnom trijumfu međusobno poklati u svađi oko podele teritorija i moći.
Od toga da li će uspeti da se dogovore zavisi kakvim će Irakom uroditi „majka svih bitaka”, kako je borba za Mosul zbog njenih razmera stereotipno prozvana. Uz posesivne „očeve”, od kojih se može očekivati da se oružjem otimaju za ono što će im „majka” ostaviti, ni „detetu”, Iraku, ne piše se dobro.
Toliko su, eto, složene etničke i verske trzavice u Iraku, u kojima uspon ID predstavlja tek deo istorije uzajamnog zakidanja teritorija i dobara. Linije etničkog i verskog razdora još su zapetljanije u Siriji, pa ona ima i manje razloga za optimizam od suseda, koji će i po slomu „kalifata” ostati u nevoljama do guše. A najveća sreća Iraka u poređenju sa Sirijom jeste što u njemu ruke obara manje spoljnih aktera. Siriji se zalomilo da bude front na kojem će snage odmeravati i SAD i Rusija i najvažniji regionalni igrači.
Kuba je kraće od Sirije bila čvorište hladnog rata. Za to su je Amerikanci decenijama kažnjavali paklenom izolacijom, dok su se Rusi okrenuli drugim poslovima. I da je sad ostave na miru da se neometano čupa iz užasa u koji je gurnuta, Sirija je toliko razorena ratom da je unazađena za ko zna koliko vremena. Sirijce, kojoj god zaraćenoj strani pripadali, njihovi strani pokrovitelji, međutim, ništa i ne pitaju već su ih silom dovlačili na mirovne pregovore i onda se ljutili što je takav dijalog propadao.
I mirovni kontakti sila razvlače se bezvoljno i, kako priznaju, bez novih ideja. Zapad sad razmišlja da Rusiju rani pooštravanjem sankcija koje joj je uveo zbog Ukrajine, kao da njima nije podstakao Kremlj da vojskom uđe u Siriju. Tako je rešenje za Ukrajinu postalo zavisno od Sirije i obrnuto, što znači samo da, uz sve ostale sporove između Rusije i Zapada koji su takođe deo paketa, rešenja nema.
Problem je u tome što su u priču ID da će se u Siriji zbiti Armagedon, odsudna bitka Dobra i Zla na kraju vremena, najviše poverovali ne njeni sledbenici nego Amerikanci i Rusi. Naravno, i jedni i drugi shvataju sebe kao Dobro, a rivala kao Zlo, mada obe strane priznaju da, nevoljno ili voljno, posredno ili direktno, u Siriji na svojoj strani imaju i ponekoga „zloćkastog”.
Dabik, mesto gde će se navodno desiti Armagedon, oslobođen je od Islamske države, ali je ona samo epizodista te bitke. Centralni akteri su još na bojištu i Sudnjem danu se kraj ne nazire.