Kesadžija i diploma za sina
ИЛУСТРАЦИЈА Срђан Печеничић
Niš – Bili su prošlog proleća izbori u Srbiji. I završili se. Formirane su i nova državna, ali i vlast u svim gradovima i opštinama u našoj zemlji. Priča koju smo zabeležili tokom predizborne kampanje i pred same izbore u jednom gradiću pored Niša, verujemo, mogla bi da utiče na promenu svesti ljudi ovog područja i, svakako, shvatanja o životu i životnim, posebno obrazovnim vrednostima.
U gradiću u Pomoravlju, gde se sve i dogodilo, dobro je poznato da kada u opštinskoj kasi za to nema novca, najveći broj manifestacija – dečijih festivala, pozorišnih i drugih umetničkih događaja, ali i sportskih priredbi i kolektiva, finansijski pomažu uspešni lokalni privrednici i privatni preduzetnici. Jedan od njih, koji se bavi preradom plastike i proizvodnjom plastičnih kesa, džakova i industrijske ambalaže prednjači u donacijama i sponzorstvima. Više puta, što nije tajna, njegova privatna firma pomagala je brojne akcije mada se, što se znalo, on nikada nije bavio politikom, niti je na bilo koji način bio stranački i partijski angažovan…
Elem, ovog proleća, Mika Kesadžija, kako ga svi znaju u mestu gde živi i radi, pred izbore svratio je do opštinskog rukovodstva gde je uvek do sada bio rado viđen gost. Na svoj način, usput pitajući predsednika opštine i njegovog zamenika da li im nešto treba, galantno je ponudio, kako je pritom rekao „svaku pomoć”. Možda, posebno je naglasio, treba nekoga ugostiti i odvesti na ručak ili večeru, možda treba platiti putovanja na stranačke i predizborne skupove i dodatno finansirati kampanju…
Zahvalili su se predsednik i njegov zamenik Miki Kesadžiji na ponudi, rekavši da je od njega sasvim dovoljno to što pomaže dečije, kulturne i sportske manifestacije kada ne mogu da se obezbede sredstva za te namene. Posle kraćeg razgovora ustali su da ga isprate. Pred odlazak, međutim, gost je, smatrajući da će ostati neprimećen, iz džepa izvadio kovertu i ostavio je na sto predsednika. I krenuvši ka izlazu pružio ruku da se pozdravi.
Izostalo je pozdravljanje, jer je zamenik predsednika opštine ipak primetio šta je Mika Kesadžija uradio i zaustavio ga. Pokazao je predsedniku opštine na sto i kovertu, koju su odmah, u prisustvu gosta otvorili – u njoj je bilo preko 200.000 dinara. Nastalo je ubeđivanje. Rukovodioci opštine savetovali su Miku Kesadžiju da uplati novac nekoj humanitarnoj organizaciji ili udruženju, ali darodavac nikako nije hteo da uzme kovertu nazad…
Na kraju, posle kraće rasprave, predsednik opštine pokušao je da „preseče” mučnu situaciju – rekao je Miki Kesadžiji da novac i ne žele i ne smeju da prime, jer time već prihvataju obavezu prema njemu. Očigledno da je gost očekivao ovakvu reakciju opštinskih rukovodilaca, što je dovelo do produženja razgovora, koji je, s nogu, tekao ovako:
– Meni, dobro znate, ništa ne treba. Ali, ako možete i hoćete onda pomozite bar mome sinu. Možete da ga postavite za direktora ovog novog pogona koji se završava na periferiji – rekao je Mika Kesadžija.
– To je nemoguće jer tvoj sin je trgovac, nema završenu ni četvorogodišnju srednju školu – odgovorio je predsednik.
– To neće biti problem. Mogu da nabavim novu diplomu srednje škole do kraja nedelje.
– Ali – nastavio je predsednik – za to mesto direktora ipak je potreban završen fakultet.
Kratko se zamislio Mika Kesadžija, a onda dodao:
– Izvinite, nisam znao za to. U svakom slučaju ako imate dobru volju, onda sačekajte malo. Za pet-šest meseci nabaviću mu ja i diplomu fakulteta.
Predsednik opštine i njegov zamenik, obojica fakultetski obrazovani i sa velikim iskustvom u privredi i politici, samo su se pogledali…
Bili su i prošli izbori. Ovih dana rekoše nam u ovom gradiću pored Niša, gde su na vlasti isti funkcioneri kao i pre izbora, da su davno, još u junu na početku novog mandata izabrali po konkursu mašinskog inženjera za direktora novog proizvodnog pogona.
Ali i da ne znaju dokle je Mika Kesadžija stigao u „doškolovanju” svog sina.