Afere nemačkih giganta ne krnje imidž Nemačke
Производња у „Фолксвагеновој” фабрици у Волфсбургу (Фото: Ројтерс)
Od našeg dopisnika
Frankfurt, Hajdelberg – „Sve počinje poverenjem”, glasi slogan najvećeg nemačkog bankarskog giganta Dojče banke, koja je uz još neke nemačke privredne gigante, poput „Folksvagena”, upravo zloupotrebom poverenja svojih potrošača ozbiljno uzdrmala svoje temelje. Međutim, serija skandala koja je za godinu dana finansijski potresla ponose nemačkog bankarstva i privrede zasad nije ozbiljnije okrnjila imidž nemačkih proizvoda, koji i dalje u međunarodnoj javnosti važe za kvalitetne.
Kako to imidž Nemačke nisu okrnjili ni „Folksvagenova” prevara sa nivoima izduvnih gasova kod dizel-vozila, niti otkriće da je Dojče banka izbegavala plaćanja poreza i nameštala međubankarske kamatne stope, a kamoli saznanje medija da su Nemci podmitili azijske funkcionere Fife kako bi Nemačka dobila organizaciju Svetskog prvenstva u fudbalu 2006. godine? Dobar deo odgovora leži u – politici.
Uprkos kritikama, koje su na račun menadžera nemačkih giganata mogle da se čuju od nemačkih ministara, upravo su potezi nemačke vlade direktno ili posredno uticali da posrnuli nemački giganti smanje gubitke, a sve što je proizvedeno u Nemačkoj i dalje bude širom sveta poželjno.
Kada je u septembru prošle godine izbila takozvana afera „Dizelgejt” sa „Folksvagenovim” automobilima, osim relativno blagih kritika na račun poslovodstva auto-koncerna, od nemačkih ministara čula se najava da će ceo slučaj biti istražen, ali i da će pripremiti zakon koji će omogućiti potrošačima u Nemačkoj da u ovakvim slučajevima pokrenu kolektivnu tužbu za naplatu štete. Godinu dana kasnije, takvog propisa nema. Tako se dogodilo da su nemački kupci spornih vozila (od „folksvagena”, preko „audija” i „poršea” do „škode” i „seata”) dobili samo besplatnu popravku automobila, dok su kupci i prodavci automobila u SAD i Kanadi, zahvaljujući kolektivnim tužbama, uspeli da od giganta iz Volfsburga naplate i odštetu od čak 15,3 milijarde američkih dolara.
Prvi kanal nemačkog javnog servisa ARD i minhenski dnevni list „Zidojče cajtung” optužili su nemačku vladu da namerno odugovlači sa donošenjem zakona koji bi omogućio kolektivne tužbe, ukazujući da su saznali da je nacrt zakona bio pripremljen još u novembru prošle godine, ali da je političkom odlukom „stavljen na led”. Minhenski dnevnik tvrdi da zakon blokira ministar saobraćaja i kadar bavarskih demohrišćana Aleksander Dobrint, iako je socijaldemokratski ministar pravde Hajko Mas za zakon. Masov portparol Pjotr Malahovski kaže pak da „predlog zakona još nije gotov”.
„I dalje intenzivno razmatramo mogućnost kolektivnih tužbi. Nameravamo da se držimo plana i da zakon uđe u proceduru ove godine. Ne mogu da kažem zašto toliko traje”, rekao je on.
I dok aktivisti i stručnjaci smatraju da bi zakon o kolektivnim tužbama bio značajan napredak za zaštitu potrošača u Nemačkoj, sva je prilika da nemačka vlada zapravo u ovom slučaju nastoji da što više olakša „Folksvagenu”, a samim tim i ogromnom delu nemačke industrije koji se na njega oslonja. Doduše, to možda ne bi trebalo ni da čudi, budući da je dobar deo aktuelnih ministara, uključujući i socijaldemokratskog vicekancelara i ministar ekonomije Zigmara Gabrijela, u nekom trenutku svoje političke karijere zauzimao lukrativna mesta u upravnim odborima nemačke auto-industrije.
U „Folksvagenu” su odlučni da povrate poverenje potrošača, baš kao i Dojče banka, koja to pokušava od 2012. kada je u njeno sedište u Frankfurtu upala policija i uhapsila petoricu rukovodilaca zbog sumnji u ogromne malverzacije. Ni posle četiri godine, Dojče banka ne uspeva da sprovede „promenu kulture poslovanja” i da se odvoji od kratkoročnih rizičnih poslova koji su celu branšu doveli na rub propasti. Ipak, novi šefovi u Frankfurtu obećavaju promene i demantuju medijske tvrdnje da će od nemačke države dobiti pomoć, budući da im preti plaćanje kazne u Americi u iznosu od vrtoglavih 14 milijardi dolara.
I u ministarstvu finansija ministra Volfganga Šojblea su demantovali da imaju ideju da finansijski spasavaju Dojče banku, ali poznavaoci ekonomskih prilika tvrde da je, uprkos ovim obećanjima, za očekivati da će vlada Angele Merkel, ukoliko Dojče banka zaista bude pred potpunim kolapsom, ipak potrošiti novac poreskih obveznika na njen spas.
Dva giganta nemačkog bankarstva i auto-industrije dugo će po zlu pamtiti 2015. godinu, ali uprkos prošlogodišnjem posrnuću oni nisu uspeli da ugroze imidž zemlje, smatra Simon Anholt, koji je osnivač i jedan od izdavača godišnjeg istraživanja o imidžu zemalja „Anholt-GfH Roper nejšn brends indeks”.
„Imidž jedne zemlje, a pogotovo tako poštovane zemlje kao što je Nemačka, nezamislivo je više postojan tako da ne može da bude ugrožen zbog nekoliko medijskih priča”, rekao je Anholt za nemačke lokalne medije, koji smatra da „dobra kompanija može nešto da doprinese imidžu Nemačke, ali je malo verovatno da jedna loša kompanija može da ga upropasti”.
Prema njegovom mišljenju, prošlogodišnja nemačka topla dobrodošlica za izbeglice je više doprinela imidžu Nemačke nego što su mu skandali oduzeli.
„’Folksvagen’ je možda oduzeo 10 centi iz ’banke’ imidža Nemačke, ali ga je zato Angela Merkel nadoknadila sto puta više”, rekao je on.
Prema ocenu stručnjaka, jak nacionalni brend Nemačke se oslikava, ne samo u njenoj političkoj ulozi, već i u tome što ova zemlja u različitim oblastima privlači ljude širom sveta. Poverenje koje ljudi širom sveta imaju u Nemačku očigledno je i dalje jače od afera koje otkrivaju pravosuđe i mediji.