Kada je Crnogorac lenj a Bosanac glup
Ћирилично иницијално писмо ЦЕРАК (Дарко Новаковић)
Među rečima pogrdnog značenja u srpskom jeziku posebnu grupu čine one kojima se čovek imenuje na osnovu pripadnosti nekoj etničkoj skupini. Tako u Matičinom rečniku nalazimo pejorative Bosančeros, Mađarentina, Ciganija, Ciganština, Crnogorčina, Švaburina i druge kod kojih se negativno ekspresivno značenje postiže odgovarajućim nastavcima. Isti rečnik, s druge strane, beleži i niz asocijativnih, metaforičkih pejorativa ovog tipa, među kojima su, recimo, lacman, žabar, mačkar, ustaša ili esesovac. Pogrdno značenje ovakvih reči je posledica semantičkih transformacija koje se zasnivaju na različitim vanjezičkim faktorima – na objektivnom znanju ili pak na predstavama, uverenjima koje govornik ima o imenovanom pojmu (ovde osobi), odnosno na njegovom subjektivnom stavu, emotivnom odnosu i vrednovanju nekih osobina koje pripisuje pripadnicima konkretne etničke skupine. Posredi je kolektivna ekspresija, koja je objektivno neproveriva, ali uvek afektivna i kulturološki obojena. Primera radi, komponenta značenja koja nam omogućava da Italijana nazovemo žabarom, tj. čovekom koji jede žabe, zasniva se na kolektivnim predrasudama koje celokupna naša govorna zajednica gaji prema pripadnicima date nacionalne skupine.
Negativna kolektivna ekspresija i negativno vrednovanje pojma posebno dolaze do izražaja prilikom upotrebe pejorativnog naziva ustaša u metaforičkom značenju „Hrvat uopšte”. Ovo značenje ilustruju sledeći primeri iz razgovornog jezika, koji su potvrđeni u elektronskom korpusu srpskog jezika: prvi – „Ko ima i malo mozga umesto kod ustaša ide u Grčku“; i drugi – „S kim igramo u polufinalu? – Najverovatnije sa ustašama, sutra će se znati.“
Zanimljivo je da se i u Asocijativnom rečniku srpskog jezika kao uobičajena reakcija govornika na stimulus Hrvati pojavljuje reč ustaša (odmah iza reči narod, koja je neutralna). Ovakva asocijativna veza je zasnovana na istorijskom značenju reči ustaša, koju beleži Matičin jednotomni rečnik: „pripadnik pretežno hrvatske fašističke organizacije Ante Pavelića i hrvatskih i muslimanskih fašističkih oružanix snaga u Drugom svetskom ratu”. Kulturološki nanos koji prepoznajemo u strukturi značenja pejorativa ustaša samo je delimično posledica realnog istorijskog iskustva, a mahom uvreženog kolektivnog stava, generalizacije i negativnog emotivnog odnosa govornikâ prema pripadnicima imenovane etničke grupe.
Sva je prilika da se pripadanje mnoštvu, većini – u nekoj zajednici smatra pozitivnom karakteristikom, dok se individualnost i izlaženje iz grupe po bilo kom obeležju procenjuju kao negativne karakteristike u sistemu vrednosti kulturne zajednice
Na sličan način motivisana su i podrugljiva metaforička značenja etnonima Crnogorac, koji koristimo u značenju „lenj čovek”, odnosno Bosanac, kojim ekspresivno označavamo „glupog čoveka”.
Osvrnućemo se i na pejorative kojima se u srpskom jeziku pogrdno imenuju osobe na osnovu pripadnosti nekoj veri, crkvi i sl. Ova skupina reči pokazuje da srpska kulturno-jezička zajednica katkad ima negativan stav prema manjinskim verskim grupama, odnosno da vezuje različite stereotipe za njihove pripadnike.
O tome svedoče dva pejorativa registrovana u Rečniku SANU – prvi je Židov, koji je definisan kao „Jevrejin, u prezrivom značenju”, a drugi balija, za koji u pomenutom rečniku nalazimo objašnjenje: „pogrdan naziv za bosansko-hercegovačkog muslimana; naziv za sirova, neotesana, silovita čoveka uopšte”. Činjenica da su imenice židov i musliman, koje su inicijalno samo imenovale pripadnike dveju vera, u jeziku razvile pejorativno značenje – kazuje ponešto o emotivnom odnosu govornikâ srpskog jezika prema nosiocima datih verskih obeležja. Sva je prilika da se pripadanje mnoštvu, većini – u nekoj zajednici smatra pozitivnom karakteristikom, dok se individualnost i izlaženje iz grupe po bilo kom obeležju (u ovom slučaju verskom) procenjuju kao negativne karakteristike u sistemu vrednosti kulturne zajednice.
Različite izvedene pogrdne nazive za muslimane beleži i „Rečnik žargona“ Dragoslava Andrića, kao i elektronski korpus srpskog jezika na internetu: to su, na primer, muslidža, mudžos, mudžahedin; muslimančina, muslimančuga.
Institut za srpski jezik SANU, doktorand Filološkog fakulteta UB