Slabovidi muzičari nove operske zvezde
Урош Мартиновић и Мирјана Марјановић (Фото: Ж. Јовановић)
Mlada i slabovida operska pevačica Mirjana Marjanović ceo život je sanjala da svojim glasom ispuni koncertne sale. Svoje snove uspela je da ostvari uz pomoć umetnika okupljenih oko Muzičko-operske teatarske organizacije (MOTO) koji su u okviru Festivala BUNT održali muzičko-poetsko veče Šekspirovih dela pod nazivom „Poezija noći“. Osim Mirjane, pesme kompozitora – Šekspirovih savremenika izveo je i gitarista Uroš Martinović, a monologe iz Šekspirovih drama recitovali su Nedeljka Ložaić i Luka Joksimović Barbat. Ovaj koncert predstavlja deo projekta „Svetlost muzike 2“ koji pored inkluzije slepih i slabovidih muzičara uključuje i dramsku i horsku radionicu. Projekat se odvija pod pokroviteljstvom Trag fondacije i u saradnji sa Gradskom organizacijom slepih Beograda.
Nataša Jović, prvakinja opere u Narodnom pozorištu i jedna od osnivača Muzičko-operske teatarske organizacije (MOTO), smatra da ne preteruje kada kaže da je Mirjana Marjanović nova zvezda operske scene i vrlo je zadovoljna zbog toga što su beogradskoj publici omogućili da uživa u njenom sopranu.
„MOTO je osnovan sa ciljem da mlade marginalizovane osobe i osobe sa invaliditetom uključi u kulturni i društveni život. U proteklih godinu i po dana uspeli smo da okupimo i motivišemo afirmisane umetnike u oblasti klasične muzike, opere i teatra i umetnosti da pomognu osobama koje pripadaju osetljivim društvenim grupama da se uključe u kulturni život. Radili smo sa romskom decom, sa mališanima koji imaju razvojne teškoće kao i sa HIV pozitivnom decom, a jedno od najlepših iskustava jeste koncert u Velikoj Hoči na kome su deca prvi put u životu slušala klasičnu muziku. Mi znamo da potreba za klasičnom umetnošću postoji u svim društvenim grupama i svaki put kada držimo koncert u unutrašnjosti za taj koncert se uvek traži karta više“, priča Nataša Jović.
Jedan od projekata na koje su osnivači MOTO-a najviše ponosni jeste „Svetlost muzike“ u kome su učestvovali slepi i slabovidi muzičari koji su završili Muzičku akademiju i koji nikada nisu nastupali sa orkestrom. Posle nekoliko nedelja napornog vežbanja oni su u junu nastupali u Ustanovi kulture „Palilula“ zajedno sa svojim afirmisanim kolegama.
„Naša ideja jeste da umetnost treba da bude dostupna svima – bez obzira na socijalni stalež ili fizički invaliditet, jer je inkluzija jedini način da stvorimo društvo bez predrasuda. Iz iskustva znamo da je talenat nešto što pokriva sve druge nedostatke – kada uživate u pevanju jednog od najpoznatijih italijanskih tenora Andrea Bočelija poslednja stvar o kojoj razmišljate jeste njegova slabovidost. Ja sam upoznala nekoliko fenomenalnih perkusionista koji su potpuno gluvi – hendikep sam po sebi nikada nije prepreka za bavljenje umetnošću. Ljudi su ti koji diskriminišu i sprečavaju osobe sa invaliditetom da se bave umetnošću – nekada ta diskriminacija ima formu deficita udžbenika i nastavnih sredstava neophodnih za obrazovanje dece i studenata, a nekada su profesori na prijemnom ispitu ti koji jednostavno ne žele da prime studenta sa hendikepom“, priča naša sagovornica.
Zbog toga se umetnici okupljeni oko organizacije MOTO trude da umetnicima sa hendikepom pomognu da razviju svoje potencijale, ali i da decu od malih nogu „zaraze“ klasičnom umetnošću. Tako je nastao i projekat „Zavolite operu“ koji se realizuje u saradnji sa Muzičkom omladinom – glavni saradnik u ovom projektu je glumac Srđan Karanović.