Kusturica: Srpski petao na vetrometini
Предавање Емира Кустурице у САНУ (Фото ФОнет)
Šetaju se Beogradom Bećković i Kusturica. Pogled im ostaje na limenom petlu koji se na jednom beogradskom krovu okreće levo –desno, a strelice pokazuju strane sveta: sever-jug, istok-zapad. U poslednje vreme vetrovi duvaju jako, ali strane sveta veoma tvrdoglavo čuvaju svoje pozicije. Ostaju iste. Sve se promenilo, samo se one ne daju. Pokazuju strane sveta, a gde smo mi u celoj toj priči?
Ovo je jedan detalj iz izlaganja reditelja Emira Kusturice, održanog u sredu u prepunoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti. Naime, povodom 175 godina od osnivanja Društva srpske slovesnosti, Akademija je ustanovila program „Gost SANU” u kojem će najistaknutiji stvaraoci govoriti o temi koja intrigira njih, ali i celo naše društvo.
– Trebalo je da govorim na temu „Bog je kultura”, ali kada sam počeo to da dokazujem, pokazalo se da je neophodno baviti se time mnogo duže. Zato sam podelio ovaj naslov u tri rada i izložiću danas prvi. Priča koju sam napisao zapravo je odgovor na pitanje „na kojoj smo strani”. Nastala je kao zamišljena šetnja sa Matijom Bećkovićem – rekao je Emir Kusturica.
Nastavio je priču rekavši da su mu predlagali da je bolje da se pomešaju strane sveta, umesto da se vrte oroz ili petao koji je izašao iz mode. „Kažu: kad bi sever bio jug, a zapad – istok, to bi sigurno razbilo dosadu i monotoniju, a ovi koji žive od ratova, to bi ih razbilo. Pošalješ tenk u Istanbul, a on završi u Kopenhagenu. Mene odmah uznemiri pitanje šta ćemo mi naslednici Svetoga Save. Kako bismo onda održali stranu, jer mi smo ni istok ni zapad. Ako bismo ostali između severa i juga, đe će onda jadni Džej sa svojom pesmom (Ni na istok ni na zapad)? Kuku nama, ipak bolje da istok i zapad budu tamo gde jesu, zasada da ne miču”.
Potom je reditelj pročitao meteorološki izveštaj u kojem se navodi da sa zapada duvaju stalni vetrovi sa Atlantika i u Srbiji prouzrokuju najveće promene.
– Nekada sa severa duva vetar, ništa nema da ga oslabi dok ne stigne do nas i sledi nam krv u žilama. Južni za nas i nije neki vetar, on najavljuje kišu. Istočni vetrovi stižu na kraju i suprotstavljaju se zapadnim koji donose stalne promene.
Najgore je kada svi vetrovi duvaju u isto vreme. Još kada pada sneg tek onda nastaje nevolja. Niti šta vidimo, niti šta čujemo. Kako bismo svi pod onu šljivu pod koju bi Srbi u slučaju kataklizme trebalo da stanu– rekao je Kusturica.
„Nama juče javiše da nema Evrope, a mi i dalje preko Engleza koji samo što su izašli iz Evrope putujemo tamo. A gde, ne znamo. Ranije je bilo sumnje ako ne bude Evrope, prihvatiće nas NATO; ali šta sad posle novog predsednika SAD. Niko više neće da se širi, ni Evropa ni NATO.
Đe ćemo onda mi jadni. Na svoju stranu, to nam je najsigurnije... Preko petla smo pratili odakle duva vetar, a trebalo je da pratimo u kom pravcu se on i gubi. Jer kada vetar oduva sve naše najlon kese, sve gubi tlo pod nogama, ostanu samo magle i nedoumice...”
Kada je građen Mećavnik valjalo je gradu od drveta odrediti stranu. Nabavili su i petla. Otvara Momo Kapor izložbu; idealna prilika da se u rad pusti i limeni petao. Postavlja ga majstor Mića.
„Ujutro od radoznalosti ne mogu ni da se umijem. U pidžami stojim ispred kuće i vidim petla koji se na vetru okreće, ali nešto mi ne štima. Približim se, utrčim u kuću, donesem kompas. Sever je Mići pobegao na zapad. Sve je kako nisam želeo. „Šta ono uradi, crni Mićo!” „Profo, veruj mi, nije moglo bolje.” „Pa, poremetio si strane sveta.” „Šta sam uradio?” „Pobrkao si sever i jug. Sever ti je na zapadu, jug na istoku, istok na severu, čoveče!” „Odradio sam, profo, sve moralno.” „Kako moralno, sve je pobrkano.” „Moralo je, veruj mi. Meni dimnjak diktira sve. Nema tu prostora za eksperimentisanje.
Džaba ti strane sveta kada ti šrafovi sve diktiraju. Znaš ti mene da ja ne političim. Ma, pusti ga, profo, nek' se vrti, k'o da je on važan! I da znaš, meni ovo, Boga mi, stoji kao lutka. Ja tu ne bih ništa dirao, a posle izložbe ako treba menjaćemo...” Dok se Matija priprema da otvori izložbu, gledam – krivo stoji, ali teško se to provaljuje. Niko ne zna da je sve kako ne treba. Sutra ćemo sve ispočetka...”