Talenat vrti gde burgija neće
Strpljivo smo čekali da se na televiziji, posebno javnom servisu, pojavi nešto što će istinski zainteresovati gledaoce a da nije populističko podilaženje koje služi da se na grafikonu rejtinga napravi skok.
Svaka nova epizoda serije „Ubice mog oca“ očekuje se sa nestrpljenjem što je kompliment autorima i glumcima, od kojih su neki, poput Uliksa Fehmiua (Žika narkoman) još jednom dokazali da fraza „nema malih uloga“ zapravo nije fraza.
Odlični su i Aleksandar Đurica i iskusni Tihomir Stanić (šef Marjanović) koji glumi sa velikom koncentracijom i ujednačeno „drži“ svoj lik... Na društvenim mrežama su ljubavne scene iz serije izazvale veliku pažnju i interesantno, više je polemike izazvala scena iz kreveta jedne ambiciozne sponzoruše sa skrivenim poslovnim namerama, nego, za naš mentalitet neuobičajeno jak libido majke (Nataša Ninković) koja tek što je sahranila ćerku jedinicu...
Novac, interesi, ljubav i mržnja čine čuda i oprobano su dobar sastojak filma ili serije. Dobar zaplet i dinamika i ruka filmadžije, reditelja Predraga Antonijevića, dali su očekivani rezultat. Jer da nisu bili sigurni da će publiku „zalepiti za ekran” verovatno da ni glumcima u ugovoru ne bi stajala klauzula po kojoj ako u javnosti otkriju ko je ubica, plaćaju penale.
Naravno da su se i u ovoj seriji potkrale „flekice“ na šta nisu imune ni mnogo veće svetske produkcije, pa se tako inspektor Aleksandar (Vuk Kostić) posle celovečernjeg i celonoćnog pijančenja a potom i brutalnog premlaćivanja, šutiranja i izbacivanja iz automobila u pokretu u jarugu, budi iz nesvesti sa mobilnim telefonom i pištoljem koji se, iako nehajno zataknuti za pantalone, nisu ni pomerili, a posle umivanja u kafanskom toaletu, lice mu je bez i najmanje ogrebotine, čak i izbrijano...
Potvrdu one poslovice o burgiji koja vrti, videli smo u utorak u Amidži šou u kojem je gost bio glumac Srđan Todorović zvani Žika, poznat da ne daje intervjue a još manje gostuje u TV emisijama, ali sad kao član žirija „Ja imam talenat“, očigledno ima obavezu prema „ružičastoj“ da svoj talenat deli sa narodnim masama. Zato nikad ne reci nikad, jer ćeš prekršiti kad-tad.
Ako ne ranije, onda kad dobiješ ponudu koja se ne odbija. Bio je zanimljiv i prijatan sagovornik Ognjenu Amidžiću, što govori o tome da su i gledaoci a možda i sam Žika bili uskraćeni time što se nije odazivao i drugim autorima i povodima kao što su serije i filmovi u kojima je igrao.
Tamara Vešković nam je odličnom emisijom iz serije „Kako se kalio čovek“ (subota RTS 1 u 12.30) dala priliku da bolje upoznamo pisca Vladimira Arsenijevića koji je govorio o neprijatnostima koje je u školi doživljavao od dece i učiteljice samo zato što je, do tada, živeo u Splitu i govorio drugačije.
To ga je za čitav život naučilo dva pravila: uklapati se što brže i oprostiti ali ne i zaboraviti.
Arsenijevićevo glasno razmišljanje o odrastanju, o roditeljstvu, praćeno je kratkim dokumentarnim rezovima i bez voditeljskog postavljanja pitanja. Interesantno i poučno. Treba li reći da emisija zaslužuje bolji termin?