Utaban put ili nov list
U beogradskom hotelu „M” biće sutra (12 č) izabran predsednik Odbojkaškog saveza Srbije. Za tu dužnost, koja je ostala upražnjena pošto je Skupština OSS 25. oktobra smenila Nenada Golijanina zbog toga što je bio uzdržan prilikom glasanja za prijem Kosova* u Svetsku odbojkašku federaciju (FIVB), predloženi su Vladimir Grbić i Zoran Gajić.
Njih dvojica su svojevrsna znamenja strelovitog uspona naše odbojke u svetski vrh. Među najzaslužnijima su i za osvajanje najsjajnije medalje koja postoji – olimpijske (Sidnej 2000).
Grbić je po završetku igračke karijere bio u najužem rukovodstvu OSS. Zato je razumljivo što najavljuje da će ići utabanim putem, onim koji je trasirao Aleksandar Boričić, od prošle godine predsednik Evropske odbojkaške konfederacije (CEV), koji mu je javno dao i podršku.
Gajić je kao selektor podneo ostavku 2002. i od tada nije imao nikakvu ulogu u našoj odbojkaškoj organizaciji. A sa strane se, kažu, bolje vidi, pa je iz njegovog ugla prirodno što bi da okrene nov list.Šta su Vaši aduti?
Vladimir Grbić: Nakon završene igračke karijere vratio sam se u Srbiju i moj životni put jasno opredelio: da živim ovde, da se edukujem i da se pripremim na najbolji mogući način – kroz upoznavanje sistema OSS, upoznavanje same strukture saveza – da vratim odbojci ono što mi je dala. To je ono što sam radio poslednjih osam godina – bio sam aktivno uključen u sve akcije, projekte i poduhvate OSS. Poseban osvrt bio je na razvoj odbojke na pesku s obzirom da smo dobili nalog od FIVB da taj segment, koji je kod nas na takmičarskom nivou bio slabiji, razvijemo na nivo odbojke u dvorani. Rastao sam kao sportski radnik uz najboljeg sportskog radnika u odbojci predsednika Aleksandra Boričića uz veoma zdravu organizaciju, pre svega jedinstvenu i posvećenu, čije su jedinstvo i integritet bili prepoznatljivi i u duhu odbojke: onako kako igra pravi tim – zajedno. Iskustvo stečeno na terenu upoznajući probleme i resore napretka pomoglo mi je da se spremim za ono što budući predsednik OSS treba da ima. Na internacionalnom nivou sam u FIVB u Komisiji za razvoj od 2006, a u Sportskoj komisiji kao generalni sekretar od ove godine. Imam veliku podršku CEV i FIVB.
Zoran Gajić: Pre svega, aduti su mi što me veoma mnogo odbojkaških subjekata – udruženja i regiona – podržava, i to mi imponuje. I što je Ivan Miljković prihvatio da bude u mom timu kao prvi potpredsednik. Od mojih bivši igrača podržava me oko 90 posto. Javnim pismom su me podržali Slobodan Kovač, Andrija Gerić, Đula Mešter, Vasa Mijić, Slobodan Boškan i Veljko Petković. Predstavio sam svoju varijantu Srbiji dok sam obilazio regione i koliko sam video to je naišlo na razumevanje.Šta Vam je cilj da postignete kao predsednik?
Zoran Gajić: Cilj je dalji razvoj odbojkaške organizacije i odbojke u Srbiji. Ne samo onoga što se zove kancelarija u Beogradu i servis nacionalnih selekcija, nego, pre svega, razvoj odbojke po regionima i u malim klubovima. To nije baš lako da se uradi, međutim, mislim da postoji rezervni način da se iz centrale pomogne i na lokalnom nivou. A što se tiče svih ovih rezultata nacionalnih selekcija – kontinuitet toga uz još bolje rezultate i još savremeniju organizaciju i takmičarskog dela i funkcionisanja saveza.
Vladimir Grbić: Kao prvo, ja nisam čovek revolucije. Postojeći sistem se dokazao u poslednjih 25 godina. Ono što predsednik mora da uradi je da osigura kontinuitet i kvalitet rada u klubovima koji su osnovne jedinice našeg saveza. Klubovi žive vrlo teško, a oni nam stvaraju igrače. Bez klubova ne možemo ništa. Kroz regionalne saveze, na koje klubovi treba da budu oslonjeni, i centralni, dakle OSS kao institicuonalna i logistička podrška, treba da nastupama prema lokalnim samoupravama koje su glavni finansijeri klubova, i da steknemo njihovo poverenje kroz zajedničke projekte, te da kredibilitetom i produktivnovšću stvorimo prostor i za nove partnere-sponzore koji će se uključiti u ono što je obezbeđenje normalnog funkcionisanja klubova. Ja se lično svojim imenom i prezimenom stavljam na raspolaganje odbojci da dođem do svakog gradonačelnika, odnosno svake lokalne samouprave i da uradim sve što mogu sa svojim timom ljudi da pomognem u tom cilju. Ima puno posla, toga sam svestan, ali svaki problem mora da ima svoju soluciju. Reprezentativnce selekcije treba da nastave po istom planu i programu, jer mi imamo mirnu budućnost za sledeća dva olimpijska ciklusa. OSS vode ljudi koji imaju fantastično iskustvo i koje poštuju u celom svetu.