Novi serveri

Ivan Cvetković

28. 11. 2016. 22:00

Da je Ne­nad Go­li­ja­nin u Bu­e­nos Aj­re­su, kad se gla­sa­lo o pri­je­mu Ko­so­va* u Svet­sku od­boj­ka­šku fe­de­ra­ci­ju (FIVB), di­gao ru­ku u skla­du s dr­žav­nim in­te­re­som, Od­boj­ka­ški sa­vez Sr­bi­je bi i da­lje va­žio za or­ga­ni­za­ci­ju u ko­joj sve te­če po pla­nu. Me­đu­tim, on se iz­ja­snio ka­ko je mi­slio. 

Od pre­kju­če fo­te­lja pred­sed­ni­ka OSS vi­še ni­je pra­zna. Pri­li­ke su dru­ga­či­je ne­go ka­da je Go­li­ja­nin u ma­ju do­šao na tu du­žnost zbog to­ga što je Alek­san­dar Bo­ri­čić po­stao pred­sed­nik Evrop­ske od­boj­ka­ške kon­fe­de­ra­ci­je (CEV).

Go­li­ja­nin je go­vo­rio da je za kon­ti­nu­i­tet. Ni­je ni mo­gao dru­ga­či­je, jer je pu­nih če­tvrt ve­ka s Bo­ri­či­ćem i ge­ne­ral­nim se­kre­ta­rom Slo­bo­da­nom Mi­lo­še­vi­ćem, od na­še od­boj­ke stva­rao or­ga­ni­za­ci­ju za pri­mer. 

Vla­di­mir Gr­bić se, kao kan­di­dat za pred­sed­ni­ka, ta­ko­đe za­la­gao za kon­ti­nu­i­tet. Ali, u ne­de­lju je od 48 de­le­ga­ta sa­mo 16 bi­lo za nje­ga. Obe­ća­va­ju­ći ras­kid sa sta­rom po­li­ti­kom Zo­ran Ga­jić je do­bio de­set gla­so­va vi­še. 

U no­voj od­boj­ka­škoj vla­di Ivan Milj­ko­vić je pr­vi pot­pred­sed­nik, ono što je bio Go­li­ja­nin u Bo­ri­či­će­vo vre­me, a po­tom Vla­di­mir Gr­bić. Ge­ne­ral­ni se­kre­tar, što je i ključ­na ulo­ga u or­ga­ni­za­ci­ji, po­stao je Ivan Kne­že­vić. Ga­jić i Gr­bić su u su­šti­ni ima­li sli­čan pro­gram – odr­ža­ti re­pre­zen­ta­ci­je u svet­skom vr­hu, po­mo­ći klu­bo­vi­ma, na­ro­či­to u unu­tra­šnjo­sti. Za­što je on­da ve­ći­na bi­la za pre­kid kon­ti­nu­i­te­ta? 

Iako ni je­dan ni dru­gi ni­su iz Be­o­gra­da, a ni­su ro­đe­ni ni da­le­ko od nje­ga (obo­ji­ca su iz Ba­na­ta), iako ni je­dan ni dru­gi ni­su bi­li čla­no­vi ni­jed­nog klu­ba iz na­šeg glav­nog gra­da, za Gr­bi­ća je bio Od­boj­ka­ški sa­vez Be­o­gra­da, a za Ga­ji­ća, uslov­no re­če­no, osta­tak Sr­bi­je.

I Milj­ko­vić sma­tra da su ci­lje­vi i jed­nog i dru­gog isti, ali da je na­čin na ko­ji će se oni po­sti­ći dru­ga­či­ji, i da raz­li­či­ti lju­di sto­je iza to­ga. Pre­su­di­lo je to što se s Gr­bi­ćem ka­drov­ska si­tu­a­ci­ja ne bi pro­me­ni­la, a s Ga­ji­ćem pri­li­ku do­bi­ja­ju i no­vi lju­di, ko­ji sma­tra­ju da do­ne­se sve­ži­nu, nov po­let. 

Što se ti­če re­pre­zen­ta­ci­ja tu ne tre­ba oče­ki­va­ti, bar u sko­ri­je vre­me, za­o­kre­te. Ga­jić kao uspe­šan tre­ner i Milj­ko­vić kao ve­li­ki igrač si­gur­no ne­će da eks­pe­ri­men­ti­šu na tom pla­nu. 

Ga­jić je do­bio iz­bo­re kri­ti­ku­ju­ći „sta­ru po­li­ti­ku”, a njen tvo­rac je Bo­ri­čić, ko­ji je i jav­no pru­žio po­dr­šku Gr­bi­ću. Pi­ta­nje je ko­li­ko pred­sed­nik od­boj­ka­ške Evro­pe sada mo­že da za­leg­ne za „no­vu po­li­ti­ku” OSS, ko­ja je su­prot­na nje­go­voj. Ni­je spor­no da on že­li srp­skoj od­boj­ci me­da­lje, kao što je to že­leo i Ga­jić dok ni­je bio pred­sed­nik, ali jed­no je kad se spro­vo­de sopstvene za­mi­sli, a dru­go tu­đe... 

Da je Go­li­ja­nin u Ar­gen­ti­ni gla­sao ka­ko tre­ba Ga­jić bi i da­lje bio sa­mo tre­ner u Azer­bej­dža­nu, a Milj­ko­vić igrač u Tur­skoj. Ali, ras­pi­sa­ni su iz­bo­ri i sva­ko je imao pra­vo da po­nu­di svoj plan. Nji­hov je do­bio ve­ći­nu a oni bez ve­će pri­pre­me do­šli na ser­vis.