Put u EU vodi i preko Praga i Varšave
Илустрација (Фото Ројтерс)
Mada su u integraciji Srbije i zapadnobalkanskog regiona u Evropsku uniju sve oči dosad bile uprte ka zapadnoj Evropi, Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, izgleda da su zemlje sa ovog prostora u poslednje vreme rešile da za svoj ulazak u EU više angažuju i „advokata” centralne Evrope. Pokušali su to, sredinom protekle sedmice, ne samo njihovi zvaničnici, već i civilni sektor. Tomislav Nikolić, predsednik Srbije, i Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova, istovremeno su, prvi u Pragu, a drugi na sastanku u Varšavi, zatražili od zemalja Višegradske grupe (V4) – Češke, Poljske, Mađarske i Slovačke – veću pomoć na putu ka EU, a članovi nevladinog sektora iz četiri balkanske zemlje pokušali su u Briselu da, uz pomoć i po ugledu na V4, ohrabre Evropsku komisiju i zemlje članice da ubrzaju proces pristupanja Uniji.
Molbe za većom pomoći i sa ove strane, inače, ne bi trebalo da začude, imajući u vidu da će dosad glavni, zapadni „advokati” sledeće godine biti isuviše uposleni domaćim „parnicama”. U Nemačkoj, na koju je Srbija dosad gledala kao na najpouzdaniji most ka EU, slede izbori, ali i u Francuskoj i Holandiji, pa će tamošnji političari, hteli - ne hteli, morati i te kako da vode računa i o raspoloženju svoje javnosti koja nije naklonjena proširenju EU na Balkan. U Nemačkoj se čak 64 odsto građana sada tome protivi.
Iako su zemlje V4, grupe koja postoji još od 1991, zarad brže evropske integracije, svojim izuzimajućim stavom prema migrantima pokazale kako mogu ozbiljno da se bore za svoje interese i kad su oni suprotni onima u ključnim državama EU, ipak se postavlja pitanje kako i koliko one mogu da pomognu našem regionu na putu ka EU? Jedni veruju da je to moguće, a drugi, pak, ukazuju da njihova pomoć – ne samo u lobiranju u Briselu, već i u prenošenju iskustava saradnje na osnovu koje se pokazalo da je udruženi glas jači – ne može da bude presudna.
Da bi zemlje zapadnog Balkana trebalo da se ugledaju na V4 odavno se govori, uz objašnjenje da bi udruženim snagama lakše pregovarale sa EU i lakše obavljale poslove koje traži Brisel. Do toga nije došlo, kako je najčešće isticano, zbog burnog perioda devedesetih na ovom prostoru.
Pored toga, ukazivalo se i da je interesovanje za dalje proširenje EU daleko od onoga u vreme kad su svoje pregovore o članstvu vodile države V4, kao i na to da je pregovarački proces sada znatno zahtevniji.
Bez obzira na to, Jelica Minić, predsednik Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji, smatra da „moramo da radimo na promeni percepcije o nama, jer se ovaj region u Evropi posmatra kao celina” i ističe da su prilikom predstavljanja projekta u Briselu naišli na podršku Direktorata za proširenje, predstavnika Evropskog parlamenta i službe za spoljne poslove EU, jer je „za njih muzika da zapadni Balkan kaže imamo te i te zajedničke interese”.
Obećanja zasad ne manjkaju. Posle razgovora sa srpskim predsednikom, češki premijer Bohuslav Sobotka izjavio je da je Češka spremna da pruži svu neophodnu pomoć, a sve četiri zemlje V4 snažno su u Poljskoj podržale težnje balkanskih država da se pridruže EU.
Govoreći o projektu koji su pre nekoliko dana predstavili u Briselu, Minićeva ističe da su im kolege iz V4, koje su učestvovale u izradi zajedničkih smernica za strategiju zagovaranja integracije zemalja zapadnog Balkana, pokazale šta su oni radili u vreme kad su ulazili u Uniju i ističe da veruje da te zemlje zaista mogu da pomognu.
Rekavši da naš region veoma zaostaje za EU, naglašava da mora da se radi i sa drugim grupacijama zemalja, nordijskim, baltičkim i zemljama Beneluksa, ali i sa velikim makroregionima, poput Podunavlja. „Moramo, naprosto, grupaciju po grupaciju da osvajamo. Ako to zajedno radimo, već za godinu dana klima prema zapadnom Balkanu može da se popravi, naravno zavisno i od toga kako će se odvijati unutrašnje promene u EU”, kaže Minićeva. Ona dodaje i da je za EU veoma važna poruka to da jedan region i dalje veruje u nju, upravo u trenutku kad je napušta jedna veoma bitna zemlja, kao što je Velika Britanija.
Takođe u uverenju da Srbija i naš region mogu da očekuju veliku pomoć od Višegradske grupe, Dragan Đukanović, potpredsednik Centra za spoljnu politiku, naglašava da zemlje V4 u Briselu „mogu da učestvuju u javnom zagovaranju našeg članstva u Uniji”.
Sličnu prošlost sa ovim državama vidi kao dodatni element saradnje. „Ova skupina zemalja zbog sličnih iskustava jako je bitna za države zapadnog Balkana i samu Srbiju”, ocenjuje on, uz naglasak da će sledeće godine vodeće države EU biti usredsređene na svoje interne probleme i parlamentarne izbore. „Ne očekujem da će Nemačka i dalje ostati neko ko će jasno podržavati evropski put Srbije”, podvlači Đukanović.
Za razliku od ostalih sagovornika, Slobodan Zečević, iz Instituta za evropske studije, nešto je uzdržaniji u očekivanju pomoći od V4.
„U svakom slučaju, njihova pomoć je značajna, ali ta podrška nije presudna. Naravno, bilo bi dobro da imamo i njih na svojoj strani”, kaže Zečević, ukazujući, pre svega, na odlučujući glas ključnih igrača – Nemačke, Francuske i Italije.