Optužnice bez dokaza
Pravosuđe je, opet, podbacilo. Pet godina od hapšenja i pokretanja postupka protiv Svetlane Vukajlović, bivše direktorke Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i još troje okrivljenih, Više javno tužilaštvo u Beogradu utvrdilo je da krivičnog dela, onako kako je ono opisano u optužnici – nema.
Svestan, valjda, činjenice da bi dalje vođenje postupka bilo gubljenje vremena, ali i novca, postupajući tužilac je odlučio da odustane od krivičnog gonjenja okrivljenih. Posle pola decenije, pravična, ali sasvim sigurno, zakasnela odluka tužilaštva.
Pitanje je da li tužilac koji je „nasledio” optužnicu od svog kolege iz Tužilaštva za organizovani kriminal koji se oglasio nenadležnim, nije prepoznao ključnu stvar u aferi „vakcine”: da je onaj ko je pisao optužnicu, to uradio iz neznanja ili po nečijoj (političkoj) direktivi. Ili je, možda, trebalo da opravda virtuelnu borbu protiv korupcije u koju se kunu svi političari?
Sve je počelo 2009. kada je „čuveni” virus AH1N1 registrovan u Srbiji. U postupku odlučivanja o nabavci vakcina protiv „svinjskog gripa” učestvovalo je tridesetak ljudi, od članova radne grupe protiv pandemijskog gripa, predstavnika Ministarstva zdravlja, RFZO, do tenderske komisije koja je parafirala izbor ponuđača.
Po izbijanju epidemije najpre je formirana radna grupa za borbu protiv pandemijskog gripa kojom je rukovodio epidemiolog Predrag Kon. Predlog grupe o sastavu i količini neophodnih vakcina tada je prosleđen Ministarstvu zdravlja na čijem je čelu bio Tomica Milosavljević, koje ga je u saradnji sa RFZO prosledilo vladi na usvajanje.
Vlada je potom naložila hitan uvoz vakcina, a tenderska komisija RFZO donela je odluku o izboru vakcine švajcarske farmaceutske kompanije „Novartis”. U to vreme, registraciju za ovu vakcinu Agenciji za lekove predala je valjevska firma „Detap”, ali je posao uvoza i nabavke obavljen preko veledrogerije „Jugohemija”. Po hitnom postupku, naručeno je tri miliona doza vakcina po ceni od 799 dinara.
Ako je i bilo zloupotreba prilikom nabavki vakcina protiv „svinjskog gripa”, istražni organi to do danas nisu dokazali. Ili ih to u trenutku kada je afera otkrivena nije ni zanimalo. Interesovalo ih je, kao i tadašnju izvršnu vlast, valjda, da na sva zvona objave da su „odgovorni” za nezakonitu nabavku cepiva iza rešetaka, ali i da se obračunaju sa političkim neistomišnjenicima.
Jer, kako drugačije objasniti da je sudija Posebnog odeljenja Višeg suda, koji je pokrenuo istragu protiv četvoro okrivljenih, postupak vodio iako je, pretpostavljamo, znao da nije nadležan za to. A, to se ispostavilo kasnije kada je predmet iz Specijalnog „spušten” u nadležnost Višeg suda.
Država će verovatno još jednom platiti za loše urađen posao pravosuđa, jer će, gotovo je izvesno, pravdu zbog neosnovanog višemesečnog pritvora nevini u ovom slučaju potražiti na sudu.