Kastrovi pisci i odmetnici
Дисидент: Гиљермо Кабреро Инфанте
Filmska priča „Santa i Andres”, u režiji Karlosa Lečuge, sa velikim uspehom prikazana je u Torontu i San Sebastijanu, ali na Međunarodnom festivalu novog latinoameričkog filma u Havani koji upravo počinje, domaća publika neće moći da je vidi.
Prvi put od kada su gerilci sa Fidelom Kastrom na čelu sa vlasti zbacili diktatora Fulgensija Batistu, opozicionar je u kubanskom filmu prikazan u pozitivnom svetlu.
Protagonisti drugog filma Karlosa Lečuge su pisac koji je pao u nemilost vlasti i devojka Santa kojoj je narodni odbor njenog mesta dao u zadatak da stražari ispred kolibe disidenta i pomno motri šta ovaj radi, kako se ne bi pojavio na nekoj međunarodnoj konferenciji o miru koja se održavala u to vreme.
Zorana Šuvaković
Infante na srpskom
Remek-delo hispanoameričkog buma Tri tužna tigra Giljerma Kabrere Infantea, koje je četrdeset godina od objavljivanja prevedeno kod nas, nostalgična je rekonstrukcija Havane s kraja pedesetih, u osvit revolucije
Konačno ćemo čitati na srpskom Tri tužna tigra, Kubanca Giljerma Kabrere Infantea, jednu od najboljih knjiga napisanih na španskom jeziku.
Sto godina samoće, Školice, Bestidna noćna ptica, Tera Nostra, Razgovor u Katedrali, Ja, vrhovni i sada, najzad TTT, remek-delo hispanoameričkog buma koje nam je tridesetak godina nedostajalo u biblioteci.
Ono što su Uliks i Tristram Šendi za anglosaksonsku, što je Petronijev Satirikon za klasičnu književnost, to su Don Kihot i TTT za hispansku.
Branko Anđić
Festival alternativnog filma
U slavu amatera
Priča o kulturi kino-klubova u bivšoj Jugoslaviji je priča o filmskom entuzijazmu – o filmofilima koje je okupljala zajednička strast, nestrpljivim da uzmu u ruke kameru i eksperimentišu s njom
Akademski filmski centar je rođen kao Akademski kino-klub 1958. godine, koji je ubrzo prerastao Kino-klub Beograd, stičući ugled kako zbog raznovrsnosti radova, tako i zbog reputacije autora.
Akademski filmski centar je poslednji aktivni klub u Srbiji, jedan od retkih preostalih u regionu.
Nikola Đurić koji je priredio izložbu o istoriji ovog centra u okviru Festivala alternativnog filma (od 7. do 11. decembra u Domu kulture „Studentski grad” u Beogradu) predstavnik je srednje generacije autora u Akademskom filmskom centru.
Počeo je kao član kluba krajem šezdesetih, stvarajući izuzetne filmove Samoglasnici i Gavran 1973. godine, pred kraj zlatne ere jugoslovenskog filma.
Ovu eru je velikim delom obeležila aktivnost filmskih klubova i njihovih članova, među kojima su bili Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Nikola Stojanović i Tomislav Gotovac.
Greg de Kjur
Islamofobija u Americi
Premijera komada Obeščašćeni u bečkom Burgteatru potvrdila je kontroverznu reputaciju ove savremene političke drame, u kojoj američki autor Ajad Akhtar kritikuje predrasude prema muslimanima u Americi, ali ih ujedno i potvrđuje
Obeščašćeni je komad o kojem se trenutno govori u međunarodnim razmerama. Praizvedbu je doživeo 2012. u Čikagu, a naredne godine je dobio Pulicerovu nagradu.
U prošlogodišnjoj pozorišnoj sezoni bio je najizvođeniji komad u Americi, dok je u svetu igran u preko četrdeset gradova.
Nemački časopis „Teater hojte“ proglasio ga je za najbolji komad stranog autora postavljen na nemačkom govornom području u 2016. godini.
Katarina Roringer Vešović
TARNER 2016.
Lasta pokućarka
Mogu da uživam bez osećaja krivice u nijansama, linijama, prostornosti i dovitljivosti koje odišu nepotrošačkom radošću, razigranom apolitičnošću, bez potrebe da se o bilo čemu razmišlja, da se nešto pamti, bez odnosa sa istorijom, umetnošću, politikom, poezijom niti društvenim odnosima
Helen Elizabet Marten (1985) je nova mlada kometa britanske umetničke scene. Umetnica koja je prvu samostalnu izložbu u Britaniji imala 2012. godine tri godine kasnije je predstavljala svoju zemlju na Venecijanskom bijenalu, dok je ove godine posle izložbe u Serpentinskoj galeriji u Londonu osvojila prvo Hepvort nagradu za skulpturu, a potom i prestižnu Tarnerovu nagradu.
Šta stvara umetnica koja je osvojila nagradu koja nosi ime najznačajnije britanske vajarke dvadesetog veka, Barbare Hepvort?
Naoko, svet malih, ručno izrađenih objekata sklopljenih u nepredvidljive strukture čije teksture, boja i prvobitna namena variraju, dok sve zajedno opstaje u koherentnoj, konceptualno nejasnoj ali estetski zanimljivoj celini.
Aleksandra Lazar