Bogojavljenska vodica Aleksandra Lifke
Александар Лифка (Фото:: Градски музеј)
Subotica – Život i rad Aleksandra Lifke, sineaste koji je 1911. godine u Subotici otvorio prvi stalni bioskop na našim prostorima, činio se kao slika čiji su svi detalji poznati. Znao se njegov životni put, način na koji je snimao filmove i organizovao projekcije, kako su mu u fabrici „Borovo” stradale filmske rolne, pa i to da se bavio komponovanjem. Međutim, protok vremena neumitno briše mnoge fine detalje, a na istraživačima je da ih otkriju i sačuvaju. Tako je upravo jedan nedavno otkriveni podatak pokazao da još uvek postoje datumi, događaji pa i filmovi Aleksandra Lifke za koje se nije znalo, ili bar za koje nije poznato kako su nastali.
U Jugoslovenskoj kinoteci čuva se film koji prikazuje obred osvećenja vodice kod pravoslavnih Srba u Subotici, što je jedan od kraćih, traje manje od četiri minuta, poznatih Lifkinih filmova koji su dostupni gledaocima i preko „Jutjuba”. Na filmu je vidljivo mnoštvo građana koji izlaze iz pravoslavnog hrama Svetog vavedenja Gospodnjeg u centru grada i upućuju se na drugu, i dalje nepoznatu lokaciju, gde se radi vodoosvećenje. Do sada se mislilo da je film snimljen 1912. godine, a ukoliko se zna da je svega pet njegovih filmova sačuvano jasno je da je svaki podatak o njima dragocen.
„Zahvaljujući trudu ljudi u Gradskoj biblioteci koji su digitalizovali lokalnu štampu, pronašao sam najavu u ’Bačkai hirlapu’ (Bačke vesti) da će ovaj film biti prikazan 25. januara 1914. godine. To znači da ga je Lifka snimio za Bogojavljenje devet dana pre prikazivanja, kao i da je snimljen kasnije nego što smo mislili. Za nas je takođe veoma značajno što su na snimku uočljivi viđeni Subotičani, kao Joca Manojlović, imućni i ugledni advokat, a upadljivo je i prisustvo ugarske žandarmerije na konjima i u svečanim odeždama, navodi za „Politiku” Mirko Grlica, istoričar Gradskog muzeja i autor monografije o Lifki.
Dodatno iščitavanje periodike otkriva i film za koji se do sada nije znalo, čija projekcija je bila 28. juna 1913. godine, sa snimkom utakmice fudbalskih klubova „Bačka” i T.A.C. Reportaža sa utakmice emitovana je pre glavne večernje projekcije filma „Jedno telo, dve duše”. Nema sumnje da je i film, ali i izveštaj sa utakmice doprineo dobroj bioskopskoj poseti jer je na toj utakmici „Bačka” pobedila i postala prvak južne Ugarske, a Lifkina kamera je sve to zabeležila.
Na osnovu podataka do kojih je Grlica nedavno došao, Lifka se na našim prostorima može smatrati i pretečom onoga što bi se moglo nazvati multimedijalnom umetnošću. „Jedna novinska crtica donosi podatak da je Lifka snimio kraći film o čijem sadržaju ništa ne znamo, ali da je taj film bio deo pozorišne operete ’Kraljica bioskopa’ iz 1914. godine.”
Lifka je očigledno bio otvoren za mogućnosti i izazove umetnosti koja se rađala na početku 20. veka. Nije čekao samo da mu novosti stignu upakovane u filmske rolne, već je od 1912. godine redovno postavljao kameru na korzou i snimao. Imalo je to, objašnjava Grlica, i svojevrsni marketinški efekat, ljudi su hrlili da vide filmove, ali još više i Suboticu i Subotičane na filmskoj traci u Lifkinim vestima koji je puštao kao uvod. Filmski repertoar njegovog bioskopa koji su zabeležile novine, svedoči i o distributivnoj mreži i dobrim kontaktima koje je razvio, jer su filmovi menjani svaka dva do tri dana, a događalo se da se svega dva meseca nakon svetske premijere prikazuju u Lifkinom bioskopu u Subotici. Zanimljivo je da je u to vreme Danska imala jaku kinematografiju, pa ipak su neki filmovi igrani pre ovde nego na severu Evrope.