Jomilovih pet godina u Angoli

25. 12. 2016. 22:05

Генерал Јован Чековић (лево) у кабинету команданта техничке службе анголске Копнене војске генерала Артура Гонсалвеша (Фото Б. Ломовић)

Od našeg specijalnog izveštača

Luanda – Angola važi za činioca mira i stabilnosti u regionu Četiri jezera (Angola, Zambija i dva Konga). Ali, ova afrička zemlja izdržava brojnu vojsku i drži do njene opremljenosti – zlu ne trebalo. Naftna kriza, a nafta je najvažniji izvor prihoda zemlje, ne dopušta da se na svetskom tržištu armija Angole oprema novim borbenim sredstvima. Zato je morala da se okrene jeftinijoj varijanti – osposobljavanju onoga što se zateklo na njenom tlu. A nasleđeno je iz rata za nezavisnost i višegodišnjeg građanskog rata na stotine i hiljade tenkova, oklopnih borbenih vozila, topova i haubica, kamiona...  Sve to, neispravno i havarisano, jede rđa. Gledamo ovih dana u Luandi i oko glavnog grada „groblja starudije”, ali smo videli i kako ih majstori dižu iz mrtvih i upućuju na manevre i poligone za vojne vežbe.

Najvažniji partner angolske armije u ovom poslu je beogradska kompanija „Jomil”. Prihvatila se poduhvata od kojeg bi svako digao ruke: postavlja na noge borbenu tehniku kojoj bi se mogle obradovati još samo topionice u železarama. To čini već petu godinu, a rezultat je: 411 tenkova T72 i T55, oklopnjaka i artiljerijskog oruđa predato je potpuno ispravno vojnim garnizonima. „Jomilov” servis za remontovanje „Funda” je na 60 kilometara od Luande. Šef servisa, elektroinženjer Milanče Šindić, ističe majstorstvo svoje ekipe:

– Došli smo ovde na ledinu, sami smo konstruisali mašine i alat za remontovanje. Na početku nas je bilo 60, sada je dvadesetak, ali ćemo uskoro duplirati tim, a čitava kompanijina kolonija će, iduće godine, narasti na 150 ljudi. Do nove godine ćemo remontovati još 22 stara tenka T72. Afričko sunce je nemilosrdno, ali navikli smo, ima nas koji smo četiri godine ovde.

Iz „Funde” se vraćamo u Luandu gde je „Jomilov” servis za remont ruskih kamiona „ural” i „maz”. Čusmo podatak da širom Angole ima oko pet hiljada starih, nepokretnih „urala” koji čekaju majstore. Neće svi moći na točkove – mnoge je nemoguće izbaviti, ali stotine će biti kao novi kad prođu servisnom trakom.

– Opremili smo halu od 7.800 kvadrata. Vidite, duž hale je prava industrijska linija, sve mašine i transportne mehanizme smo sami osmislili i napravili. U stanju smo da svakoga sata sa linije izađe po jedan potpuno osposobljen kamion. Delovima se snabdevamo na tri načina: kupujemo od ruske fabrike kamiona i kontejnerima ih dopremamo u Angolu, neke delove pravimo u našim fabrikama u Baćevcu i Vrdniku, a dosta ih skidamo i sa starih vozila koja nemaju šansu da „prohodaju”. Upravo se spremamo da remontujemo 50 otpisanih „urala” i predamo ih vojsci – priča nam Željko Zeljković, mašinski inženjer, konstruktor motora, nekada direktor beogradskog preduzeća „21. maj”.

Dok ne stigne prvi „ural” na liniju, u hali nekoliko naših majstora i angolskih vojnika „vraćaju iz mrtvih” zarđale ruske „kalašnjikove” koji su, ko zna koliko vremena, proveli zakopani u pesku.

U kabinetu komandanta tehničke službe angolske Kopnene vojske generala Artura Gonsalveša, beležimo pohvale upućene predsedniku „Jomila” generalu Jovanu Čekoviću:

– Do sada nismo imali tako dobru saradnju sa partnerima ni iz jedne države kao što je „Jomil”. Zaista, radite veoma profesionalno i pošteno. Na srpsku kompaniju računamo i u narednim godinama. Prema njoj imamo još starih finansijskih obaveza, kriza nafte je iskomplikovala stvari, ali naš ministar odbrane je rekao da se situacija poboljšava i da ćemo u 2017. godini početi da otplaćujemo stara i redovno izmirujemo nova dugovanja.

Čeković je generalu Gonsalvešu i načelniku Generalštaba Žeraldu Nundi ponudio tri programa za 2017. godinu. Prvi je zajednička proizvodnja u Angoli borbenog oklopnog vozila „palanka negra” („crna divokoza”), a drugi, takođe, zajednička proizvodnja minobacača sva tri kalibra (60, 82 i 120 mm). Obe proizvodnje su osvojene u „Jomilovoj” fabrici i mogu biti zanimljive i za treća tržišta. Treći program je obuka 30 mladih Angolaca za kvalifikovane mehaničare raznih specijalnosti potrebnih za tehničko održavanje borbenih sredstava. U Baćevcu kod Beograda otvara se škola sa internatskim smeštajem, tu će sticati teorijsko znanje jednu godinu, a potom, pod rukovodstvom naših instruktora, obaviti jednogodišnju praksu u „Jomilovim” servisima u Angoli. Sledi potpisivanje ugovora za sva tri programa.

To je, eto, dobar deo priče o korisnoj simbiozi naše kompanije i angolske armije koja traje pet godina, a svi su izgledi da će još dugo trajati.