Sto osamdeset godina zdravstva u Aleksincu
Збрињавање рањеника у Алексинцу после битке на Шуматовцу Снимио: Иван Грокдан, руски војник добровољац (Фото: Архива историчара Зорана Стевановића)
Aleksinac – Na današnji dan pre tačno 180 godina u Aleksincu je počeo da radi zdravstveni karantin za ljude koji dolaze iz Turske kao odbrana od eventualnih zaraznih bolesti – od kuge, kolere i drugih. Nešto ranije, 7. novembra 1836. godine doneta je odluka u formiranju karantina koji su od kraja te iste godine vodila dvojica lekara – dr Herman Magner i dr Antonije Slavuj, sa kojima su radila i petorica bolničara. U to vreme Aleksinac je bio granično mesto sa carinom (granica sa Turskom bila je između aleksinačkih sela Katun i Draževac, a Niš i jug Srbije bili su pod turskim ropstvom sve do 1878. godine), ali i važno vojno i mesto od posebnog geopolitičkog i strateškog značaja. A, što je posebno zanimljivo, u to vreme Srbija je imala ukupno devet lekara, kaže za naš list istoričar Zoran Stevanović. Već 1876. godine, u Aleksincu koji se sve više razvijao (u međuvremenu dobio je sud, gimnaziju i poštu) počelo je osnivanje ambulantne i bolničke službe, a 1893. godine zvanično je otvorena i prva bolnica sa opštom službom i porodilištem, grudnim i odeljenjem za zarazne bolesti. Od tada sve do današnjih dana zdravstvo u Aleksincu neprestano se razvijalo, kaže za „Politiku” direktor Opšte bolnice, jedine na teritoriji Nišavskog okruga, dr Goran Vidić:
– Sa modernizovanjem pružanja usluga za oko 80.000 stanovnika opštine Aleksinac, Sokobanja i Ražanj u poslednjih nekoliko godina znatno smo unapredili rad ustanove. Od Ministarstva zdravlja dobili smo moderan ultrazvuk, keratofraktometar za određivanje dioptrije, novo sanitetsko vozilo i mnogo toga drugog, a od Ministarstva pravde dobijen je prenosni, mobili rendgen aparat za odeljenjske pacijente – Fondacija B-92 donirala je opremu vrednu 50.000 evra u sklopu akcije „Sve za bebe”, a od našeg bivšeg kolege lekara dr Srđana Živanovića, koji živi i radi u Danskoj, atroskopski stub. Zahvaljujući tome na našoj ortopediji rade se operativni zahvati na ramenu i kolenu, a nabavkom opreme koja ide uz ovaj vredan aparat u najskorije vreme moći ćemo efikasniji da radimo i na našoj ginekologiji i internom odeljenju. U našoj bolnici, koja ima tri savremene hirurške sale, godišnje se ugradi 50 veštačkih kukova ne samo stanovnicima Aleksinca, Sokobanje i Ražnja već i pacijentima iz svih krajeva ovog dela Srbije – iz Niša, Zaječara, Preševa, Prokuplja, Kruševca i drugih gradova i mesta.
U aleksinačkoj bolnici, u kojoj je 262 zaposlena radnika od čega 55 lekara različitih specijalnosti i 139 medicinskih sestara ili tehničara, godišnje se pruži na stotine hiljada usluga građanima, kaže direktor dr Vidić.
– Godišnje se obavi preko 140.000 ambulantnih pregleda, oko 470.000 pacijenata dobije dijagnostiku ili terapijske usluge, a uradi se čak 620.000 laboratorijskih analiza. Na stacionarnom lečenju, a naša ustanova ima 135 ležajeva i pet kreveta u prostoru dnevne bolnice na internom odeljenju, godišnje se na pedijatriji, hirurgiji sa ortopedijom, ginekologiji sa porodilištem i internom odeljenju zbrine oko 7.000 pacijenata u oko 42.000 bolesničkih dana – rekao je za „Politiku dr Goran Vidić, direktor Opšte bolnice u Aleksincu.
U planu je, rečeno nam je, nastavak saradnje sa svim ustanovama u ovom delu Srbije, posebno sa Klinički centrom u Nišu, ali i renoviranje aleksinačkog porodilišta. Nastojanja su da se u Aleksincu formira i služba za hemodijalizu, jer u ovom trenutku se čak 75 bubrežnih bolesnika šalje na dijalizu u KC Niš, gde se u proseku zbrinjava 242 pacijenta, što znači da svaki četvrti živi na području Aleksinca i ove bolnice.