Palma na Trampovom balu

Nikola Belić

17. 01. 2017. 22:00

(Фото Ројтерс)

„Balovi prilikom inauguracije američkog predsednika jesu prateće manifestacije, ali su dokaz koliko u SAD drže do toga. Pamtim kako su na jednom od tih balova, iako su bili večernji sati i temperatura u debelom minusu, gošće Amerikanke, u toaletama bez rukava, stajale napolju u veoma dugačkom redu, uredno i dugo čekajući da stignu do ulaza i pozdrave se sa Džordžom Bušom i ostalim domaćinima, i da uđu. Nama iz Evrope koji smo prvi put bili tamo, to je bilo neobično.”

Tako svoja iskustva prilikom posete Vašingtonu za vreme inauguracije Džordža Buša na početku njegovog drugog mandata 2005. za „Politiku” dočarava Dragan Kojadinović, u to vreme ministar kulture u Vladi Srbije. Bio je to poslednji put da je kandidat republikanaca ustoličavan za prvog čoveka SAD, do dolaska Donalda Trampa, koji svečanu zakletvu polaže u petak. 

Dok se Tramp kao 45. američki predsednik bude zaklinjao u Kapitolu, Srbiju će, po tradiciji, na tom događaju zvanično predstavljati njen ambasador u SAD, Đerđ Matković, ali će na pratećim manifestacijama biti i drugih zvanica iz naše zemlje.

U grad na reci Potomak, iz grada na Velikoj Moravi – Jagodine, već je stigao lider Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma koji će na svečanostima povodom inauguracije „odmeniti” Borisa Tadića. Jer je u vreme dok je bio počasni predsednik DS-a, u januaru 2013. Tadić bio u Vašingtonu kada je Barak Obama započinjao drugi mandat.

Marković je istakao da u Vašington ne putuje kao zvanični predstavnik države, ali da to ne znači da neće imati važne sastanke i pokušati da poboljša odnose sa SAD i njenom novom administracijom. Predsednik Skupštine grada Jagodine već je prisustvovao bogosluženju u Crkvi Svetog Luke u naselju Potomak, predgrađu Vašingtona. Razgovarao je sa više predstavnika Srba u SAD, a među njima i predsednicom Srpskog instituta u Vašingtonu Danijelom Sremac, koja je najavila inicijativu za bratimljenje Jagodine i mesta Potomak.

Bušovo slavlje uz teksaski folklor
Proslavu drugog mandata Džordža Buša je, po sećanju Dragana Kojadinovića, obeležio i folklor Teksasa, države iz koje je ovaj predsednik došao. 

Marković je u SAD otputovao sa portparolom JS Životom Starčevićem i dvojicom privrednika – vlasnikom fabrike nameštaja „Jela” Miroljubom Radovanovićem i vlasnikom preduzeća „Kambera” Milovanom Vidojevićem. Lider JS najavio je sastanke s biznismenima iz SAD, kao i sa više američkih gradonačelnika.

Pred put, Marković je na naše pitanje da li mnoge zvanice plaćaju različitim lobi grupama mesta na svečanostima, i da li je on pozvan uz nadoknadu, odgovorio odrično.

„Meni je čak i hotel plaćen, jedino iz svog džepa finansiram prevoz do SAD, dakle ni to nije iz budžeta Srbije. Sigurno da Tramp nije lično naložio da mene zovu. Ali se zna da ljudi oko njega analiziraju ko šta priča u svetu. Najpre su me pitali da im pošaljem to što sam govorio o Trampu u kampanji i posle izbora. Učinio sam tako i dobio poziv”, kazao je Marković. 

Koliko je odlazak na svečanosti povodom Trampove inauguracije za Srbe značajna tema, pokazao je i primer predsednika RS Milorada Dodika koji je nedavno objavio da je dobio poziv iz SAD, ali i da mu ambasada te države u BiH nije odobrila vizu. Ta isprava nije odobrena ni Marinku Umičeviću, direktoru banjalučke fabrike „Bema”, kojeg je Melanija Tramp pozvala pošto joj je posle izborne pobede njenog supruga poslao nove cipele.
Objašnjavajući za „Politiku” na koji se način šalju pozivnice, Ivan Vujačić, bivši ambasador naše zemlje u SAD koji je u tom svojstvu prisustvovao prvoj inauguraciji Baraka Obame 2009, ističe da su ambasadori sa suprugama, jedini stranci koje novi predsednik lično poziva na svečano polaganje zakletve. Sa diplomatama su u Kapitolu tada prisutni i članovi američkog Kongresa, Senata, Vrhovnog suda i Generalštaba.

Osim ambasadora i najviših funkcionera SAD, fizički najbliži predsedniku i potpredsedniku tada su i članovi njihovih porodica i ponekad jedan strani državnik, poput predsednika Meksika ili premijera Kanade.

„Svi drugi mogu da dobiju tek mesta u blizini samog Kapitola, najčešće na travnjaku, ali je bezbednosno i tehnički neizvodljivo da oni budu u neposredno kraj mesta polaganja zakletve. Svako može da poseti i prateća dešavanja, ne samo 20. januara, već i dan ranije. Samo balova ima jedanaest. Ulaznice za takve događaje obezbeđuju lobisti, za novac ili gratis, zato što je neko već platio njihovu lobističku grupu. Na okupljanjima poput balova predsednik će se najčešće samo pozdraviti sa gostima, obratiti prisutnima dva minuta, odigrati jedan ples i otići”, kaže Vujačić.

Među zvanicama iz Srbije na svečanostima prilikom ustoličenja Obame 2009. bili su Jovan Ratković, savetnik tadašnjeg predsednika Borisa Tadića za međunarodnu saradnju, ali i Milka Forcan, potpredsednica „Delte”, a mediji su u to vreme izveštavali da je tamo bio i advokat Zdenko Tomanović. Kada je 2005. Džordž Buš otvarao drugi mandat, sa Draganom Kojadinovićem putovao je i Velimir Ilić, u svojstvu ministra zaduženog za kapitalne investicije.

„Jeste bilo prilike da se ostvare važni kontakti, a sve su organizovali ljudi iz našeg kokusa i ambasade. Mogli smo da upoznamo senatore, da predstavimo zemlju, iako je u vreme inauguracije novi predsednik tema broj jedan za sve u SAD”, zaključuje Kojadinović.