Obamin politički testament

Jelena Stevanović

19. 01. 2017. 22:00

Први афроамерички председник одлази после два мандата (Фото Ројтерс)

Donald Tramp danas seda u fotelju Baraka Obame i otvara njegov politički testament. Šta li nasleđuje?

Nasleđuje ekonomiju daleko snažniju od one koja je Obami ostala od Džordža Buša.

Kada je prvi afroamerički predsednik došao na vlast, zemlja se nalazila u najgoroj finansijskoj krizi od Velike depresije, sa negativnim rastom od 8,2 odsto i nezaposlenošću od 7,2 odsto koja se ubrzano približavala dvocifrenom broju. Tramp je daleko srećniji.

Njemu je prethodnik ostavio jaku ekonomiju sa rastom od oko tri odsto i nezaposlenošću od 4,6 odsto, što je najniži nivo u poslednjih deset godina, prenosi „Politiko”.

Obama je povećao nacionalnu ekonomiju za 16 odsto u odnosu na 2009, ali je i doveo javni dug na oko sto odsto bruto društvenog proizvoda. Osim na automobilsku industriju, pozajmice su iskorišćene za spasavanje krupnih banaka sa Volstrita umesto na obične Amerikance koji su gubili kuće i radna mesta.

Takvo ponašanje države izazvalo je revolt miliona razočaranih građana. Veliki broj njih, posebno u opustošenim industrijskim centrima, okrenuo je leđa neoliberalnoj politici predsednika Obame i njegovih demokrata opredelivši se za „Čajanku” i druge ultradesničarske pokrete, prethodnicu Trampovog populizma.

Zbog toga je ocena Si-En-Bi-Sija da je najveći Obamin poklon za Trampa stanje u ekonomiji – dvoznačna. Iako je nesporno da je zemlja izašle iz krize i da je danas mnogo bolje nego pre osam godina, sve je veći jaz između bogatih i siromašnih (dve trećine rasta zabeleženog za vreme Obame otpada na jedan odsto najbogatijih), a poslova u industriji je sve manje.

Takva politika je dovela do uspona trampizma. Razočarani industrijski radnici i protivnici globalizacije glasali su za čoveka koji im je obećao radna mesta i rast realne ekonomije.

Budućem šefu države ostaje i nekoliko ratova. Irak i Avganistan zaostaju još iz Bušovog vremena. Obama je Trampu ostavio Siriju, u vidu vazdušne intervencije i manjeg broja kopnenih trupa bez opsežnih ratnih dejstava koje je on zatekao u Avganistanu i Iraku.

Tu je zatim još nekoliko „manjih” ratova poput akcija u Libiji i za vreme Obame dobro uvežbanih operacija likvidacija iz dronova u brojnim zemljama od Somalije do Pakistana.

Trampu je prepisan i Gvantanamo. Moći će sa njim da radi šta hoće, pa i da dovodi nove „stanare”, jer Obama i pored najbolje volje nije uspeo da ukine ozloglašeni zatvor na Kubi.

I pored toga što je zabranio mučenja i dovođenje novih osumnjičenih za terorizam na Kubu, Obama nije kaznio pripadnike Centralnoobaveštajne agencije (CIA) koji su sprovodili torturu, čime je doprineo njihovoj nedodirljivosti.

Nikad jača CIA, koja je za vreme Obame špijunirala čak i senatore koji su istraživali njene tehnike mučenja, sada je na raspolaganju predsedniku Trampu.

Na usluzi mu je i Nacionalna bezbednosna agencija koja je za poslednjih osam godina pokazala da je stanju da prisluškuje i na internetu uhodi sve i svakog, što neretko i čini. U izraelsko-palestinskom sukobu Obama ništa nije postigao pa ništa nema ni da ostavi, ni pedalj napretka u dogovorima o formiranju palestinske države.

Čini se da je Tramp spreman da poboljša ono što je Obama pokvario – odnose sa Rusijom koji su pali na najniži nivo još od kraja hladnog rata.

Sa druge strane, novi predsednik ne da ne pokazuje poštovanje, već najavljuje poništavanje nekih od neospornih dostignuća starog šefa države u koji sigurno spadaju i sporazum o nuklearnom programu sa Iranom i relaksacija odnosa sa Kubom.

Tramp odbacuje i ogromnu Obaminu zaostavštinu u domaćoj politici koja se ogleda u zdravstvenom osiguranju za 20 miliona ranije neosiguranih ljudi i zabrani diskriminacije homoseksualaca.

Baš za vreme prvog afroameričkog predsednika čitali smo o neverovatnom broju nekažnjenih policijskih ubistava u kojima su stradali nenaoružani crni muškarci, što je izazvalo rasne nemire. Rasa je samo jedna od linija razdvajanja.

Tramp preuzima naciju duboko podeljenu na njegove protivnike i podržavaoce. Mnogi ne mogu da se pomire sa današnjom inauguracijom i pitaju se kako je moguće da za predsednika dolazi ekscentrični, politički nekorektni tajkun siromašnog rečnika, sklon rasističkim i seksističkim izjavama.

Kako li je tek onda moguće da je pre osam godina na tu istu funkciju došao crnac sa srednjim imenom Husein?