„Ograde" neće činiti Oskare „suviše belim"
Дензел Вошингтон и Вајола Дејвис у филму „Ограде” (Фото „Парамоунт”)
Uz Leonarda Dikaprija, koji je 2016. konačno osvojio Oskara za glavnu ulogu, za „Povratnika” Alehandra Gonzalesa Injaritua, i proglašenje drame „Pod lupom” za najbolji film, prošlogodišnja dodela nagrada Američke filmske akademije ostala je upamćena po tome što su Oskari postali „suviše beli”.
Po objavljivanju 20 nominovanih za Oskara u glumačkim kategorijama, zaključak je bio – svi su beli umetnici. Uz poziv na bojkot dodele nekih autora, predvođenih Vilom Smitom i Spajkom Lijem, zbog „belih” Oskara stvorena je kriza u Američkoj filmskoj akademiji.
List „Verajeti” je tada u uvodniku tvrdio da ceo Holivud, od filmskih studija do medija, ima deo odgovornosti zbog nedostatka raznolikosti među autorima i filmovima.
Nominaciji u istoj kategoriji se nada i Oktavija Spenser za „Skrivene figure”, o tri žene afroameričkog porekla koje su 1962. godine dale veliki doprinos ostvarenju Nasinog projekta slanja Džona Glena u orbitu.
Na kraju se oglasila predsednica akademije Afroamerikanka Čeril Bun Ajzaks rekavši da će udvostručiti broj žena i predstavnika manjina među nominovanim autorima za Oskara do 2020. godine.
A da ove godine Oskari ne budu suviše „beli”, pobrinuo se Denzel Vošington (62) vrativši se u rediteljsku stolicu sa filmom „Ograde”, adaptacijom istoimenog pozorišnog komada Avgusta Vilsona, koji je osvojio Pulicerovu nagradu za najbolju dramu.
Ovaj dvostruki oskarovac, nagrađen za epizodu u „Slavi” i glavnu ulogu u „Danu obuke” igra lik Troja, afroameričkog radnika koji se bori da preživi u eri rasne segregacije pedesetih godina prošlog veka.
Šarm izbija iz Troja, đubretara iz Pitsburga. On priča o životu i izgubljenim prilikama, jer zna šta znači – gubiti. Iako bejzbol igrač sa velikim potencijalom, nikada nije dospeo do prve lige. Umesto toga, on spaja kraj s krajem.
Ono što mu nedostaje u spoljnom svetu nadoknađuje kod kuće gde suvereno vlada, uvek podsećajući članove porodice ko je glavni, a njegov odnos sa najmlađim sinom Korijem je u najmanju ruku – napet.
Zbog svega prikazanog u filmu „Ograde”, mnogi smatraju da je Vošingtonu zagarantovana nominacija za Oskara za glavnu ulogu jer njegov prikaz Troja otkriva rasne podele u SAD sredinom 20. veka.
Denzel Vošington je ocenio da film „Ograde” i njegovi likovi prevazilaze rasu:
„Teme ovog filma i drame su univerzalne. One su veće od boje kože, obraćaju se muževima i ženama, očevima i sinovima, majkama i sinovima.”
Glumac je dodao da se isto odnosi na junaka kog je odigrao. Njega ne definiše boja kože, već nešto u dubini njegove psihe.
Glumac, producent i reditelj Vošington dodelio je glavnu žensku ulogu koleginici Vajoli Dejvis, zvezdi filmova „Sumnja” i „Služavke”, za koje je bila nominovana za Oskara.
Ona je odigrala Rouz, Trojevu ženu i oslonca, i „Ograde” su joj donele nagradu „Zlatni Globus” za epizodnu ulogu.
Mnogi američki kritičari upravo nju vide kao sigurni glumački tip za predstojeću dodelu Oskara čije će nominacije biti saopštene u utorak.