Turska klizi u totalitarni režim

Vojislav Lalić

23. 01. 2017. 22:05

Председник државе ће убудуће бити све и свја у земљи (Фото Ројтерс)

Istanbul - Turci su pred istorijskom odlukom. Na proleće, verovatno početkom aprila, na plebiscitu će odlučivati o uvođenju predsedničkog sistema koji će omogućiti da šef države u rukama drži praktično sve poluge vlasti – kao što su je nekada imali sultani. Zemlja se opet deli i puca po mnogim linijama. Vodeća opoziciona Republikanska narodna partija predlaže vanredne izbore, ali u vladajućoj stranci na to odmahuju rukom. Uvereni su da će većina građana prihvatiti ponuđene ustavne promene.

„Na ovaj način će se ubuduće izbeći slabe koalicione vlade. Samo jaka izvršna vlast može da obezbedi stabilan i brz razvoj Turske i da se suoči sa svim izazovima uključujući i borbu protiv terorizma”, objašnjava predsednik Redžep Tajip Erdogan koji je, čim je zaseo u fotelju šefa države u avgustu 2014. godine, inicirao promenu sistema.

„Vladajuća Partija pravde i razvoja želi da demokratski parlamentarni sistem preokrenu u totalitarni režim, u vladavinu jednog čoveka”, smatra  lider opozicije Kemal Kiličdaroglu. On predlaže da se pre referenduma raspišu vanredni parlamentarni izbori kako bi građani rekli šta misle o sistemskim promenama, a ne da im se unapred, preko amandmana, nude gotovi recepti. U vladajućoj stranci mnogo ne haju za ovu inicijativu i već počinju kampanju za plebiscit.

Turci su narod koji pati od velikih reči, ali ovog puta zaista ne greše oni koji kažu da će ovo biti istorijska promena. Tako nešto se ne pamti od davne 1923. godine kada je najveći reformator u islamskom svetu Mustafa Kemal-Ataturk ukinuo sultanat i proglasio republiku.

Vladajuća AKP, koja je na vlasti 15 godina, predložila je 18 ustavnih amandmana od kojih je posebnu pažnju izazvao onaj o uvođenju predsedničkog sistema. U višednevnoj debati u parlamentu čule su se i teške reči i optužbe. Jednog trenutka poslanici vlasti i opozicije su pokušali pesnicama da ubede jedni druge u svoje argumente. Dvojica su morala kod lekara. U medijima je posebnu pažnju izazvao potez nezavisnog poslanika Ajlin Najliake koja je za govornicom lisicama sebe vezala za mikrofon.

„Vezujem se za govornicu kako bih rekla ne diktatu jednog čoveka, da se oduprem uništavanju republikanskih vrednosti”, objasnila je ona svoj potez koji je izazvao veliku pažnju.

„Sistem koji je predložen od svakoga bi napravio diktatora”, upozorio je u parlamentarnoj debati opozicioni poslanik Bulent Tezdžan. To je kombinacija američkog i francuskog sistema vladavine koja je prilagođena Erdoganovim vlastodržačkim apetitima.

AKP nije mogla sama da obezbedi dovoljan broj glasova u parlamentu kako bi se amandmani našli na referendumu, pa je morala da trguje sa radikalnim nacionalistima Devleta Bahčelija, najmanje stranke u skupštini. Ali i pored toga inicijativa je prošla kroz iglene uši. Vodeća opoziciona DžHP je bila protiv, a prokurdska Narodna demokratska partija bojkotovala je glasanje zbog hapšenja nekoliko njenih poslanika – uključujući i lidere stranke.

Predsednik države će ubuduće biti sve i svja u zemlji – imenovaće i smenjivati ministre, predlagati budžet, postavljaće većinu članova Ustavnog suda, određivaće sastav generalštaba, kao i dvojicu potpredsednika republike. Mesto premijera se ukida. Šef države može da bude pozvan na odgovornost tek ukoliko tu inicijativu podrže dve trećine poslanika u parlamentu. Sudiće mu delioci pravde Ustavnog suda od kojih većinu on sam postavlja.

Praktično on nikako ne može da bude osuđen, upozoravaju u opoziciji.

Prema predloženim amandmanima predsednik će ubuduće moći da bude i lider svoje stranke. Prema sada važećim paragrafima on je morao da podnese ostavku na tu funkciju kako bi mogao da se ponaša kao nadstranačka ličnost.

Prvi izbori po novom sistemu biće održani 2019. godine, dakle, posle isteka sadašnjeg Erdoganovog mandata. Prema amandmanima šef države se bira na pet godina, a predviđena su najviše dva mandata.

U Ankari se već uveliko prave računice – Erdogan je na ovaj način sebi otvorio vrata da ostane u predsedničkoj fotelji još dvanaest godina. Mnogi ga optužuju da se ponaša kao „izabrani sultan”, a on je već tri puta bio premijer.