Lauta iz Bogorodice Ljeviške

Brane Kartalović

24. 01. 2017. 13:05

Игор Ђуровић (Фото Д. Карталовић)

Kragujevac – Odavno jedan autentično kragujevački kulturni događaj nije privukao toliku pažnju stručne javnosti, kao što je to bilo 13. januara, kada je u Narodnom muzeju u ovom gradu otvorena izložba naših starih instrumenata. Izložba je prethodila centralnom događaju večeri – predstavljanju knjige „Poreklo muzičkih instrumenata kod Srba“ kragujevačkog arheologa Igora Đurovića (1977), u izdanju Službenog glasnika. S obzirom na odjeke u kulturnim i naučnim krugovima, o ovome delu će se tek govoriti.

„Rukopis ’Poreklo muzičkih instrumenata kod Srba’ predstavlja rad na temu koja je kod nas do sada bila gotovo nepoznata. Đurović, kustos Narodnog muzeja u Kragujevcu, probao je, praktično prvi u srpskoj arheologiji, da napravi sintezu o najranijim muzičkim instrumentima od praistorije do danas i da ih poveže sa arheološkim, etnomuzikološkim i etnografskim podacima o muzičkim instrumentima u tradicionalnoj srpskoj kulturi“, piše u recenziji dr Selene Vitezović, naučnog saradnika Arheološkog instituta u Beogradu.

Đurovićeva studija, kako navodi Marija Rakić Lovrić, etnomuzikolog iz Beograda, može biti „odlično polazište za eventualna dalja organološka i etnomuzikološka istraživanja, koja bi mogla doprineti rekonstrukciji drevnog instrumentarijuma sa ovih prostora...“

Rad na knjizi, objavljenoj pred kraj 2016, Đurović je započeo pre četiri godine. Bio je, kako sam kaže, inspirisan delima „Arheomuzikologija drevnog Bliskog istoka“ Ričarda Dambrila i „Muzički instrumenti srednjovekovne Srbije“ Roksande Pejović.

– Pratio sam razvoj muzičkih instrumenata na srpskom etničkom prostoru od paleolita do poznog srednjeg veka. Glavni deo mog interesovanja bilo je prikupljanje najstarijih podataka, pre svega arheoloških, a potom i pisanih, koji se tiču svakog instrumenta ponaosob. Zato sam i poglavlja u knjizi podelio po instrumentima, pa koga šta interesuje. Onda je sve te podatke trebalo povezati sa prapostojbinom Slovena. To nije bilo lako, jer vremenom dolazi do mešanja naroda i kultura, a to je, opet, iziskivalo proučavanje instrumenata antičke Grčke i Rima – objašnjava autor knjige i izložbe na kojoj se mogu videti makete instrumenata prikazanih na našim srednjovekovnim freskama, kao što su lauta iz Bogorodice Ljeviške, truba iz Dečana, bubanj iz Lesnova...

Đurovićev „instrumentarij“ sadrži više od 20 kordofonih, aerofonih, membranofonih i indiofonih instrumenata. Reč je, zapravo, o starim, tradicionalnim, narodnim instrumentima, poput tambure, laute, psaltira, lire, ćemana, okarine, svirala od kosti, gajdi, trube, zujače, daira, tarabuka, bubnja, ćupa, klepetala, drombulja... Ipak, najopsežnija istraživanja se odnose na poreklo i razvoj gusala.

– S početka muzički luk gudan drvenim štapićem, u bronzanom dobu dobija rezonator koji je bio životinjska bešika. Bešika je zamenjena kružnim drvenim obručom sa kožom, a gudalo sa strunama od vrpce, lana ili creva, s obzirom na staroslovensku starinu pojma „lučac“, mogao bi biti izum koji pada u vreme praslovenske zajednice pre hunskog udara. Imajući u vidu rasprostranjenost pojma „gusle javorove“, ovaj instrument se iz jednog komada drveta najranije mogao praviti od petog veka pre Hrista, a vlasene strune od konjskog repa su upliv kasnijeg datuma, najverovatnije iz avarskog perioda ili osmog, devetog veka nove ere, kada se gudači šire Evropom – navodi naš sagovornik.

Za posve interesantnu, brižljivo pripremanu izložbu, koja u Narodnom muzeju u Kragujevcu ostaje do sredine februara, vlada veliko interesovanje i drugih ustanova kulture u našoj zemlji. Biće, dakle, prilika da se i šira javnost upozna sa dometima istraživanja koje je arheolog Đurović publikovao u studiji „Poreklo muzičkih instrumenata kod Srba“.