Službeno vozanje

Bilo da je kupus ili heroin – i jedan i drugi artikal se kod nas lako i sve češće prevoze i dostavljaju službenim automobilima. Uz podsmeh javnosti jer sankcije na kraju ne idu dalje od bolećivog prekora, umanjenja i demantovanja. Slučaj službenika iz novosadske filijale Ministarstva finansija koji je, pre otprilike dve godine, vraćajući se sa službenog puta iz Bačke Palanke u Novi Sad, zastao da bi kupio kupus za zimnicu, kad je uslikan i stavljen na stub srama, otvorio je pitanje zloupotrebe službenih vozila u državnim firmama. Ali kako stvari stoje on je ispao naivac za sve potonje korisnike gepeka vozila koja su vlasništvo ove naše države Srbije. Odlazak u lov, ljubavnu prevaru, ribolov, kupanje na nudističkoj plaži, slavu kod kuma, prevoz dece do obdaništa, supruge do frizera sa čekanjem, polaganje ispita na instant fakultetima, ispadaju bezazleni i umnogome manje štetni u odnosu na onog službenog belog „golfa” kojim su se vrzmali pratioci Slavka Ćuruvije kada su ga pre 18 godina „tipovali” a onda poslali na onaj svet.

Evo koliko juče je javljeno da je rođeni brat državnog sekretara u Ministarstvu za rad uhapšen jer je prevozio nešto sumnjivo... Ajde što je brat visokog državnog službenika, ajde što nije reč o kupusu nego o skrivenom heroinu pronađenom u službenom automobilu ministarstva. Javiće se, sigurno, majstori za zataškavanje, pa će heroin postati marihuana, pa boranija ili kupus, a službeno vozilo ispašće da nije službeno a možda i da nije automobil, brat da nije brat, a državni sekretar da nije baš sekretar... Navikao se narod da ga ubede da nije dobro čuo, da nije ni dobro pročitao...

A da nema toliko službenih automobila, ne bi niko ni čuo za brata da je osvedočeni diler, niko ne bi krivio službenika trezora što svoj kućni trezor puni kupusom iz Futoga, a čelnici opštine na jugozapadu Srbije ne bi išli s peškirima na nudističku plažu Ade Bojane automobilom na kojem piše „donacija Vlade Japana Vladi Srbije”.

Prema broju službenih vozila koje koriste najviši, viši, niži i ostali državni i lokalni predstavnici vlasti, rukovodioci javnih preduzeća, direktori škola i bolnica, sudije i tužioci, kao i svi drugi koji spadaju u državne funkcionere, plus evo videsmo, i braća, sestre, tetke i kumovi, Srbija se nalazi u samom vrhu evropske lestvice, daleko više nego što imaju zemlje u regionu. Niko namerno ne zna baš pouzdano broj svih službenih vozila kod nas, jer ako se zna, onda nema zamagljivanja...

Obećanja da će svemu doći kraj, da će se ukinuti i rasprodati, za sada su prazne priče. Švedska ima deset automobila i koristi ih samo kad dođu strani državnici ili monasi, Nemačka manje od hiljadu, a Srbija brale, od 30.000 do 50.000, a možda i više, jer je na delu lizing, najam, pozajmice i razni daj-daš marifetluci.

Droga kod brata u službenom automobilu je statistički gledano, samo slučaj, eksces. Ali nije, ljudi!