Koliko lica ima Tereza Mej
Британци позивају премијерку да скине маску (Фото Ројтерс)
Protivila se izlasku Ostrva iz Evropske unije pre nego će postati premijerka postbregzitovske vlade. Upozoravala je da je napuštanje jedinstvenog evropskog tržišta drugo ime za propast zemlje, a potom ga se odrekla.
Osudila je to što je Donald Tramp potpisao zabranu ulaska u SAD građanima sedam muslimanskih zemalja, a nedavno je govorila da Srbija i druge „kriminalne” države ne treba da uđu u EU, dok joj je sada na prvom mestu kontrola granica svoje zemlje.
Deluje kao da Tereza Mej glumi u pozorištu umesto što sedi na čelu britanske vlade.
Poslednje lice je pokazala osudivši to što je Tramp potpisao zabranu ulaska u Ameriku državljanima sedam zemalja rekavši da njegova odluka „doprinosi podelama”.
Mada, više deluje da je tada stavila novu masku jer je osuda usledila nakon što su Britanci širom zemlje izašli na ulice tražeći da povuče poziv u državnu posetu američkom predsedniku. Jak pritisak stigao je i iz parlamenta predvođen Džeremijem Korbinom koji joj je predvideo pad popularnosti u narodu ako se jasno ne usprotivi Trampovoj politici.
Poslušala je laburistu, a pre nedelju dana je potrčala da se u Vašingtonu prva rukuje s novim šefom Bele kuće i odmah ga s crvenog tepiha pozvala da poseti London iako je, navodno, znala da će on potpisati ovu zabranu.
Ipak, premijerka, uprkos peticiji koja sada broji 1,6 miliona potpisa, ne povlači poziv u goste američkom predsedniku jer smatra da je to u interesu nacije i odbrane britanskih vrednosti. Dakle, ispada da je u interesu nacije i njihovih vrednosti da vlada i kraljevska porodica goste čoveka kojeg je premijerka upravo osudila da vodi politiku razdora i zloupotrebe zajedničkih vrednosti.
Kao da glumi ulogu podvojene ličnosti, Mejova uspeva zbuniti tako da javnost ne zna šta da misli ni o njenom naknadnom neslaganju s Trampovom zabranom.
Setimo se samo da je ona dva meseca pre „bregzita” savetovala Britance da stave prst na čelo i dobro promisle da li im je u interesu da podrže bezuslovno proširenje Evropske unije prijemom Turske i balkanskih zemlja sa Srbijom na čelu.
„To su siromašne zemlje koje imaju ozbiljnih problema s organizovanim kriminalom, korupcijom, a nekada i terorizmom”, govorila je Mejova, tada ministarka unutrašnjih poslova u vladi Dejvida Kamerona. Pri tom, prekore prekookeanskom prvom čoveku šalje osoba koja će kao kroz sito na Ostrvo propuštati građane 27 članica EU – najmoćnijih i najrazvijenijih evropskih država.
Biće zanimljivo videti koje uslove treba da zadovolji onaj ko želi da ubuduće kroči na britansko tle kada je i do sada njihovu vizu bilo teže dobiti nego američki zeleni karton, koji se, uostalom, izvlači na lutriji.
Iako deluje da angloamerički dvojac sliči, Mejova je u nastupu pragmatična, a Tramp je galamdžija koji, ispostavlja se, ide u kampanji zacrtanim putem ispunjavajući obećanja, zbog kojih je, kakva god da su, postao predsednik. Mejova je pak u senci čekala ishod muške postreferendumske bitke i u jednom trenutku preuzela vođstvo radeći upravo sve protiv čega se borila do 23. juna.
U kampanji se uz Dejvida Kamerona, istina, nije preterano isticala, ali je iza zatvorenih vrata, pre svega onih u Goldman Saksu, bankarima govorila o razornim posledicama „bregzita” i krahu domaće ekonomije jer će ozbiljne kompanije napustiti Ostrvo i preći u kontinentalni deo Evrope.
Od onog što sada priča narodu dok je ranije drugo govorila bankarima, pogubnije je saznanje da na vlasti olako ignoriše sopstvena upozorenja.
Mejova je odabrala takozvani tvrdi razvod s Briselom – napuštanje jedinstvenog tržišta zarad kontrole granica – koji će početi čim, do kraja marta, aktivira član 50 Lisabonskog sporazuma. U tome joj je u četvrtak, posle dvodnevne polemike, zeleno svetlo dao parlament.
Oštra diskusija u parlamentu posle koje je usledilo očekivano – da neće ići protiv izborne volje naroda i premijerkinog već istaknutog plana – pokazala je da su poslanici u ovom slučaju bili samo statisti u Mejovoj predstavi.
Štaviše, parlament ne bi ni dobio priliku da odlučuje o načinu na koji će se voditi pregovori o istupanju da Vrhovni sud po tužbi nije naložio da se ova stara institucija demokratije ne sme preskočiti.
Mejova nikako da skine maske i bude iskrena prema svom narodu, na šta je pozivaju otkad je postala premijerka. Trudi se da ne razočara većinu koja je glasala za „bregzit” – najviše zbog kontrole imigranata, koji im uzimaju poslove, narušavaju suverenitet i identitet – i umiri one koji nisu želeli da napuste EU i njeno tržište.
S obzirom na to da mišljenje menja u zavisnosti od toga ko joj je prethodne večeri skandirao pod prozorom u Dauning stritu, možda u dvogodišnjim pregovorima s Briselom borba za jedinstveno tržište postane glavna ambicija vlade.
Ko zna – koliko lica ima Tereza Mej.