Koncesionar sleće na Aerodrom „Nikola Tesla"
За управљање београдским аеродромом заинтересовано двадесетак компанија (Фото Д. Ћирков)
Država je odlučila: najbolji model upravljanja za Aerodrom „Nikola Tesla” jeste koncesija u trajanju od 25 godina. U javnom pozivu je navedeno da se koncesija daje za finansiranje, razvoj kroz izgradnju i rekonstrukciju, održavanje i upravljanje infrastrukturom aerodroma i obavljanje delatnosti operatera.
Koncesiju neće moći da dobiju kompanije koje upravljaju aerodromima u radijusu od 450 kilometara od Beograda, navodi se u javnom pozivu. Postupak izbora najpovoljnijeg koncesionara odvijaće se u dve faze. U prvoj se dostavljaju neobavezujuće ponude i ona traje 60 dana od dana objavljivanja javnog poziva u „Službenom glasniku”. Za dostavljanje obavezujućih ponuda rok je 75 dana od dana objavljivanja liste kvalifikovanih ponuđača.
I pre nego što je Komisija za davanje predloga za izbor i sprovođenje modela strateškog razvoja aerodroma zvanično odlučila da je koncesija najbolje rešenje, premijer Vučić je nagovestio kakav će biti epilog tog procesa.
Kako je nedavno istakao, godišnje bismo od te koncesije dobijali 10 ili 11 miliona evra, plus koncesiona naknada od 350 ili 400 miliona evra.
U Vladi Srbije očekuju učešće dvadesetak poznatih svetskih kompanija u nadmetanju na izboru koncesionara za Aerodrom „Nikola Tesla” za period od 25 godina. Kako je rekao pomoćnik ministra za vazdušni saobraćaj Zoran Ilić, sve u svetu poznate kompanije će biti zainteresovane za ovaj posao. „Reč je o dvadesetak svetski poznatih igrača, kada je ovaj posao u pitanju”, rekao je Ilić i dodao da se vlada opredelila za koncesiju pošto su postojeći kapaciteti aerodroma skoro dostigli svoj maksimum.
Koncesionar će, prema njegovim rečima, morati da uloži nekoliko stotina miliona evra u razvoj aerodroma.
Prema procenama konsultanata, postojeći kapaciteti aerodroma su od pet do sedam miliona putnika godišnje, a u narednih 25 godina beogradski aerodrom bi uz investicije mogao da ima najmanje 17 miliona putnika, rekao je on.
Beogradski aerodrom je u 2016. imao 4,92 miliona putnika, a Ilić podseća da je u toku rekonstrukcija terminala 1 koji će obezbediti kapacitete za dodatna dva miliona putnika.
On je istakao da su „aerodromi dobar posao” i da vlada ne bi ni pokušala da pronađe koncesionara da nema zainteresovanih.
Ilić je rekao da je poziv za izbor koncesionara upućen domaćim i stranim kompanijama. „Vlada se opredelila za koncesiju pošto je obim saobraćaja dostigao dobar nivo za svega nekoliko godina – putnika, robe i avio-operacija i za nekoliko godina nećemo moći sve to da ispratimo. Aerodrom je došao do kraja svojih kapaciteta”, naveo je Ilić.
Sve vreme dok se birao model privatizacije u javnosti se raspravljalo da li je koncesija ono što se državi najviše isplati? Ili je možda bilo isplativije da aerodrom ostane u državnim rukama i da po tom osnovu budžet prihoduje od dobiti?
Prošle godine Aerodrom „Nikola Tesla” u budžet je uplatio 14 miliona evra. Sa druge strane, računica premijera Vučića pokazuje da bismo godišnje od koncesije prihodovali od 10 do 11 miliona evra. Plus, ako bi se koncesiona naknada podelila na period od 25 do 30 godina onda to značilo da bi godišnji prihod po tom osnovu bio dodatnih 10 do 16 miliona evra (u zavisnosti od toga kolika cena bi se postigla sa koncesionarom).
Petar Hinić, vazduhoplovni analitičar, smatra da se odlukom o promeni statusa aerodroma, odnosno ugovorom o koncesiji, preuzima veliki rizik za dalju sudbinu ove kompanije.
– Većina aerodroma u svetu i dalje nije privatizovana, niti je zaključila ugovor o koncesiji. U SAD su svi veći aerodromi, posebno oni koji opslužuju međunarodni saobraćaj, u vlasništvu države. U Evropi takođe – kaže naš sagovornik.
Privatizacija, odnosno zaključenje ugovora o koncesiji sa stranim partnerima, rizičan je postupak, jer u tom slučaju strani vlasnici, odnosno koncesionari, vrlo često neopravdano povećavaju cene usluga, smanjuju investicije u infrastrukturu kao i kvalitet usluga koje aerodrom obezbeđuje putnicima. Ovih primera sa promenom statusa aerodroma u svetu je vrlo mnogo, zaključuje Hinić.
Posebno je rizična promena vlasničkog statusa aerodroma u situaciji kada je „Etihad”, jedan od suvlasnika „Er Srbije”, u finansijskoj i poslovnoj krizi, dodaje.
– Očekuje sa da „Etihad” 2016. godinu završi s negativnim finansijskim rezultatom. Verovatno će pristupiti preispitivanju svojih suvlasničkih odnosa i sa „Er Srbijom”, što može imati vrlo negativne posledice – upozorava Hinić.
Broker Nenad Gujaničić kaže da je aerodrom imao visok profit proteklih nekoliko godina, što je posledica njegovog položaja na tržištu. Faktički, ova kompanija ima prirodan monopol. Gujaničić je primetio da i biznis ove firme raste, u velikoj meri pod uticajem „Er Srbije”.
– Bitno je napomenuti da je aerodrom jedno vreme bio „kolateralna šteta” ugovora države i „Etihada”, ali da od prošle godine „Er Srbija” redovno izmiruje obaveze prema ovoj kompaniji. Aerodrom ima i povoljne izvore finansiranja i nisko je zadužena kompanija. Profiti pre oporezivanja u protekle tri godine bili su veći od tri milijarde dinara godišnje. Svake godine se oko 60 odsto dobiti isplati akcionarima preko dividende – kaže Gujaničić.
Naš sagovornik, sa druge strane, smatra da su prihodi od koncesije koje političari spominju prilično nerealni. To bi bilo moguće samo pod uslovom da koncesioni ugovor bude sačinjen od nekakvih teških ustupaka.
– Smatram da je za aerodrom bilo najbolje da je država zadržala manjinski vlasnički udeo sa određenim „zlatnim” pravima, dok je neophodan kapital za investicije mogao da se prikupi preko novih emisija akcija. Ovakvo rešenje bilo bi mnogo bolje za samu kompaniju, ali i buduće korisnike usluga jer postoji veliki broj primera da su tokom trajanja koncesije maksimalno crpljeni postojeći resursi kompanija, a cene usluga povećane mimo svake mere – podseća Gujaničić.
U zvaničnoj prepisci sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) navodi se da su srpske vlasti angažovale savetnika koji treba da analizira da li je koncesija dugoročno dobar model upravljanja aerodromom.
Ovu analizu radila je francuska konsultantska kuća „Lazard”. U medijima je kao najozbiljniji kandidat za koncesionara navodno viđen francuski „Vinči”, mada to nikada zvanično nije potvrđeno. Međutim, portal „Pištaljka” je nedavno objavio da bi francuska konsultantska kuća mogla da se nađe u sukobu interesa ako se „Vinči” zaista javi na javni poziv za koncesionara.
Na sajtu „Lazarda” navedeno je da je „Vinči” jedan od njihovih partnera, dok u isto vreme „Lazardov” investicioni fond drži akcije firme „Vinči”, piše „Pištaljka”. Reč je, inače o jednoj od najvećih svetskih građevinskih kompanija po prihodima i jednog od glavnih koncesionara u saobraćajnoj infrastrukturi. Kao potencijalni koncesionari ranije su spominjani i francuski „Bujig”, kao i nemački „Friport”, koji je kupio aerodrom u Ljubljani. Mada je kineska državna kompanija „Šandog haj spid”, koja je koncesionar aerodroma u Tuluzi, a kod nas poznata kao graditelj dve deonice auto-puta između Obrenovca i Uba i između Lajkovca i Ljiga, svojevremeno iskazivala interesovanje za beogradsku vazdušnu luku.
Sindikalni protest na aerodromu
Sindikati Aerodroma „Nikola Tesla” Beograd organizovali su juče miran skup ispred sindikalne barake sa zahtevom da vlada ispuni obećano i na neodređeno zaposli oko 650 radnika. Oni kažu da su tokom poslednja dva dana, po hitnom postupku, a nakon raspisivanja koncesije, radnicima dati na potpisivanje ugovori na određeno, umesto dogovorenih stalnih. Sa druge strane, Saša Vlaisavljević, v. d. direktora aerodroma, ističe da se već duže vreme rešava nasleđeni problem dela zaposlenih, koji su godinama, čak i po 15 godina, angažovani preko agencija na specifičnim poslovima.
– U poslednje dve godine Vlada Republike Srbije dala je saglasnost za zasnivanje radnog odnosa na aerodromu za preko 600 ljudi koji su radili preko omladinskih zadruga 15 ili 20 godina bez prava na godišnji odmor, regres, topli obrok, pravo na bolovanje, na zaštitu za negu deteta, bez prava na kreditno zaduženje, pravo na slobodan dan zbog obeležavanja slave. Dakle, rešavamo ono što niko pre toga nije ni pokušao da reši gotovo dva desetleća u korist naših zaposlenih. Početkom ove godine Vlada Republike Srbije je dala saglasnost da 200 zaposlenih koji su bili angažovani na određeno vreme dobiju ugovore o radu na neodređeno vreme. Zahtev sindikata je da pored navedenih 200 još 400 zaposlenih dobiju ugovore na neodređeno vreme. Naglašavam i, važno je istaći, da na aerodromu nema viška zaposlenih – kaže Vlaisavljević i dodaje da se od budućeg koncesionara očekuje da preuzme sve zaposlene.