Knjiga protiv balkanizacije

26. 02. 2017. 15:00

Чедомир Антић/Ненад Кецмановић, „Историја Републике Српске“, НИП Недељник, Београд, 2016.

U poslednjih četvrt veka na Balkanu se istorije pišu kad neka grupa bude spolja navedena na ideju da je trenutak da se utemeljuje u neoliberalni svetski poredak. Pošto je to i navođačima uvek pomalo odurno, onda su oni taj proces – povod za novoistorizam – prezrivo krstili balcanisation, smerno izbegavajući da u njega ugrade svoju ulogu i svoje interese. Istorija Republike Srpske, koju potpisuju dva uvažena profesora, dva ugledna javna srpska intelektualaca iz dve generacije, uopšte ne sledi taj povod. Ona je pisana s porivom da se posredovana balkanizacija osvetli i iz nje oduvaju banalne misterije.

Istorija Republike Srpske je kao „znak pored puta“ koji podseća da „kolateralne žrtve“ nisu promenile pogled na antired koji je Ujka Sem rasprostro po Balkanu bez ikakvog uvažavanja balkanskih istorijskih tokova i prirodnih odnosa.

 Kad se zadubite u popis činjenica koje pokazuju ulogu Srba u bosansko-hercegovačkom prostoru, onda se suočite s grobljem „arogancija moći“ na kome mi živimo, i to – onako kako je Andrićev kmet Siman umeo da taj artefakt sažme u zakonitost našeg istorijskog toka: „ako je i tvoje Ibraga (otomanski moćnik na terenu), bilo nekad naše, pa u neko vrijeme i po nekoj pravi postalo vaše, e, zato kad je ono što je od davnina bilo moje moglo postati tvoje, može vala i ovo što se zove tvoje postati moje, kao što je i bilo“.

 Ova knjiga baštini taj andrićevski red koji se podiže na univerzalnim principima ljudskog roda, a koji uvek opominje na rizik moći velike sile koja, izgleda zakonito, uobrazi da je njeno nasilje nadvremensko i da su bumeranzi samo stare domorodačke sprave koje neće pogađati okupatore. Nema društva u kome su ti principi mogli biti ubrisani, a nije ni nastalo zemaljsko carstvo „za sva vremena“ koje bi u svoj temelj ugradilo „kraj istorije“.

Ovo je faktografija koja to pokazuje svojim načinom: 517 strana teksta uređenog naučnom metodologijom i ispisanog jasnim jezikom, 40 novih mapa i ilustracija, stotinak fotografija učesnika istorijskih dešavanja iz različitih perioda, spiskovi institucija i funkcionera Republike Srpske, portreti ličnosti čiji je uticaj nezaboravan, registri.

Na naslovnoj strani je Gavrilo Princip, ličnost u kojoj se prelama sva ozbiljnost – i istorije o kojoj se piše i trenutka u kojem se knjiga pojavljuje.

Refren ove knjige, u kojoj se istorijsko neskriveno izlaže kao poruka za aktuelni teror, koji se sada zagrće u demokratske krinoline, jeste da „status Srpske nije konačno određen“. Kraj liberalne ideologije i raspadanje Pax Americana kojima prisustvujemo čini ovu poruku i realnijom i smislenijom.

Ovo je vreme kada izgleda da će se moćničke uši otvoriti i za drugu vrstu argumenata. Ali, i to je samo druga vrsta borbe, za koju valja pripraviti municiju. Ne, ne dolazi vreme kad će knjige menjati savet u osnovi, ali bez njih se prosto ne može: prvo, da mi sami budemo načisto ko smo, gde smo i kako smo tu dospeli i, drugo, da se njima daje materijal i „pomaže“ da počnu praviti uravnoteženiju sliku sveta, zbog sebe i iz svojih interesa.

Kad su zapadni diplomati i „diplomati“ poslednjih četvrt veka stizali na Balkan da uređuju „srpsko pitanje“ – pošto se uspostavljanje novog poretka na Balkanu svelo na dovođenje Srba u red koji su „zacrtavali“ Englezi, a nisu u dva velika rata uspostavili Austrijanci i Nemci – uglavnom su se hvalili kako čitaju The Bridge on the Drina, a onda su se svi kao biblije držali jedne na brzinu sklepane, i do antiistorijskog porvizorujuma svedene, Bosnia – a short history, engleskog istoričara „na specijalnom zadatku“ Noela Malkoma. Ona je, kako se pripovedalo, bila u spavaćoj sobi Klintonovih, valjda da bi predsednička porodica za brutalna kršenja međunarodnog prava i prvo bombardovanje u posleratnoj Evropi nalazila napismena opravdanja pred počinak.

I da je postojala ova Istorija Republike Srpske, tu ne bi mnogo pomogla, ali ovo je drugo vreme te će sad i ovakve nemalkomovske knjige među potencijalnim crtačima novih granica imati svoje čitaoce. Zato je važno što je strogo dizajnirana i proizvođena po tržišnoj likovnoj estetici – meki povez, format mini-topa, bez pretenzija da se samo drži u regalima i čuva unucima, nego da se lako nosi i čita na svakom mestu. Pa i u spavaćoj sobi.