Koliko su granice porozne

Borka Golubović-Trebješanin

07. 03. 2017. 15:30

Маја Пелевић и Олга Димитријевић дају интервју приликом боравка у Индији (Фото: Лична архива)

Autorski tandem Maja Pelević i Olga Dimitrijević s grupom najbližih saradnika upravo se vratio iz Indije gde su gostovali sa predstavom „Sloboda je najskuplja kapitalistička reč”, jednom od najoriginalnijih Bitefovih festivalskih produkcija u proteklih 50 godina. Predstava koja je bila deo selekcije prošlogodišnjeg 50. jubilarnog Bitefa inspirisana je istraživanjem i putovanjem autorki u najizolovaniju zemlju na svetu koja i dalje pobuđuje pažnju i osudu ostatka sveta: Severnu Koreju, i preispituje ideju slobode u dobu sve većeg globalnog nadzora. Kako je došlo do ove srpsko-indijske razmene umetničke energije i s kakvim utiscima su se autorke vratile s ovog neobičnog gostovanja kazala nam je Maja Pelević.
 – Ideja o našem gostovanju u Indiji potekla je od Renu Ramanat koja je prošle godine posetila Beograd kao učesnica Svetskog kongresa pozorišnih kritičara koji se dešavao u vreme Bitefa. Renu Ramanat tom prilikom je pogledala našu predstavu, a kako je član u umetničkom odboru Internacionalnog pozorišnog festivala Kerale, predložila nam je da se prijavimo na festival. Poslali smo prijavu, i odabrali su nas – kaže Pelevićka.

Tako je beogradska predstava „Sloboda je najskuplja kapitalistička reč” bila deo pozorišne svetkovine u gradu Trisuru.

– Reč je, zapravo, o festivalu raznovrsnog programa, s velikim brojem učesnika, što domaćih, što internacionalnih, koji je i programski podeljen na dve celine, ulični teatar, koji se posebno neguje i ceni u Indiji, i da kažemo klasičniji koji se odvijao u zatvorenom prostoru. Predstave se, inače, izvode od jutra do mraka. Razmena umetničke energije nam je bila jako važna i zbog toga jer u samoj predstavi propitujemo koliko je moguće misliti izvan pripadajućeg nam kulturnog i društvenog koda. Kroz razgovore, reakcije i debate koje smo imale posle predstave upravo se postavljalo pitanje tih granica, koliko su one porozne i koliko se preklapaju. Za nas je puno značilo susretanje sa jednim sasvim drugačijim kontekstom, i dobijanje potvrde da su neki naši što intimni osećaji, što svesne odluke, dok smo pravile predstavu, bile na mestu, pre svega one koje se odnose na politički aspekt predstave i kako on komunicira s publikom – naglašava Maja Pelević, dok Olga Dimitrijević primećuje da su reakcije indijske publike prevazišle sva njihova očekivanja.

– I za vreme izvođenja bilo nam je jasno da predstava odlično komunicira s gledaocima, ali u Indiji pravu povratnu informaciju ne dobijate kao kod nas kroz dužinu aplauza, nego posle predstave, kada publika ostaje ispred sale i čeka umetnike da bi spontano porazgovarali i izneli im svoje mišljenje. Posle predstave su nas danima na ulici bukvalno zaustavljali ljudi i započinjali razgovor o pojedinim scenama. Ono što mi nismo znale pre odlaska u Indiju jeste koliko je tamošnja publika obrazovana i izuzetno politična. Komentari koje smo dobijali od najrazličitijih ljudi su skoro bez izuzetka bili sjajni primeri pozorišne i društveno-političke analize naše predstave i problematike koju pokrećemo njom – tvrdi Dimitrijevićka.

Beogradska predstava „Sloboda je najskuplja kapitalistička reč” pre indijskog iskustva gostovala je i na Dimitrija festivalu u Solunu, a za maj je dogovoreno učešće na festivalu u Temišvaru.