Rast standarda manji od povećanja potrošnje
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, vrednost prometa robe u trgovini na malo u 2016. godini bila je veća nego u prethodnoj za 7,5 odsto. Promet hrane, pića i duvana u prošloj godini realno je povećan za 7,9 procenata, a prodaja goriva na benzinskim pumpama za 5,7 odsto.
Da li prošlogodišnji rast vrednosti prometa robe znači da nam je i standard toliko skočio?
Ekonomisti ukazuju da statistički podaci o kretanju prometa robe u trgovini na malo nisu pouzdan pokazatelj kretanja ličnog standarda. Međutim, iako većina građana, po običaju, neće u to poverovati, naši sagovornici ukazuju da nam je standard lane ipak porastao, iako „prilično skromno”.
Prosečna plata u 2016. bila je veća za 2,6 odsto nego u prethodnoj godini. Tom rastu više je doprinelo povećanje prosečne zarade u privatnom sektoru od 6,5 odsto, nego rast plata u javnom sektoru od dva odsto, dok su penzije „tihovale”.
Ivan Nikolić, urednik „Makroekonomskih analiza i trendova” Ekonomskog instituta, lanjsko povećanje vrednosti prodaje u trgovini na malo za 7,5 odsto tumači kao posledicu tri činioca.
– Na prošlogodišnji rast prometa uticalo je i povećanje prosečne plate od 2,6 odsto, ali taj rast zarada nije bio presudan za povećanje prometa – kaže Nikolić. – Statistika je zabeležila i povećanje zaposlenosti u privatnom sektoru, ali je zbog smanjenja broja zaposlenih u javnom sektoru ukupna masa zarada imala simboličan rast od 0,5 odsto. Na prošlogodišnji rast prometa značajnije je uticao rast odobrenih kredita banaka stanovništvu čak za trećinu, kao i legalizacija dela trgovine, na crno, što je dovelo do povećanja prihoda budžeta od PDV i akciza.
Po mišljenju Milojka Arsića, urednika „Kvartalnog monitora” Fonda za razvoj ekonomske nauke, baš zbog toga što podaci o kretanju prometa u trgovini na malo u poslednje dve godine u značajnoj meri obuhvataju i efekte suzbijanja sive ekonomije, oni nisu dobar pokazatelj kretanja standarda građana.
– Kretanje standarda ne može mnogo da se razlikuje od kretanja plata i penzija, koje zbirno učestvuju sa više od 80 odsto u finansiranju privatne potrošnje – ukazuje Arsić. – S obzirom na to da su plate u 2016. realno porasle za 2,6 odsto, dok su penzije mirovale, tako da je njihov ukupan prosečan rast iznosio oko 1,6 odsto, jedini izvor finansiranja potrošnje koji je imao nešto brži rast bili su odobreni krediti banaka građanima, realno povećani za oko šest odsto, ali oni nemaju visoko učešće u izvorima finansiranja potrošnje.
Prema podacima Udruženja banaka, prosečna zaduženost stanovnika Srbije bankarskim kreditima i lizing ugovorima povećana je sa 897 evra u 2015. na 986 evra u 2016. godini.
Kretanja prometa u trgovini na malo, dodaje Arsić, nije dobar pokazatelj kretanja standarda i zbog toga što se samo 40 odsto potrošnje građani ostvaruje u prodavnicama i samouslugama. Promet robe na malo ne obuhvata potrošnju usluga, kao što su komunalne, saobraćajne, telekomunikacione, ugostiteljske, turističke, zdravstvene, obrazovne, kulturne i druge. Kao ni potrošnju sopstvenih proizvoda u poljoprivrednim domaćinstvima.
– Dobar pokazatelj kretanja standarda građana je privatna, lična potrošnja, koja predstavlja deo bruto domaćeg proizvoda, a obuhvata sve kategorije potrošnje – ukazuje Arsić. – Privatna potrošnja je, prema zvaničnim preliminarnim podacima, prošle godine porasla za manje od jedan odsto, što znači da je standard građana u 2016. porastao, ali skromno.
Zanimljivo je da, prema statističkom grafikonu, oporavak prometa u trgovini na malo počinje od januara 2015, iako je baš tada stupio na snagu zakon o smanjenju penzija i plata u javnom sektoru?
– To je pomalo neobično, jer su plate u 2015. opale za 2,1 odsto, a penzije za 5,2 procenta – objašnjava Arsić.
– Tako da bi se i taj rast prometa mogao objasniti prelaskom dela trgovine iz sive u legalnu zonu. Podaci o naplati PDV tokom poslednje dve godine potvrđuju da je u tom periodu došlo do suzbijanja sive ekonomije. Prema tome, visok rast prometa od početka 2015. godine pre bi se mogao tumačiti kao rezultat suzbijanja sive ekonomije, nego kao pokazatelj značajnog rasta standarda građana.
Standard nam je brzo rastao do 2009, a potom je došlo do njegovog sunovrata. Da li je moguće ponoviti taj „model rasta”?
Lična potrošnja građana je realno povećana u periodu 2001–2008. za oko 60 procenata, i to je jedini period u poslednje tri i po decenije u kome je standard građana značajno porastao – kaže Arsić.
Ali, njegov rast je jednim delom ostvaren na dugoročno neodrživ način – trošenjem prihoda od privatizacije, ubrzanim zaduživanjem građana kod banaka i jeftinim uvozom koji je omogućen politikom precenjivanja dinara.
Rezultat takve politike bio je dugoročno neodrživ rast spoljnog i fiskalnog deficita, koji su pretili da zemlja gurnu u platnobilansnu krizu ili krizu javnog duga. Takav model rasta ne bi trebalo primenjivati u budućnosti. Osnovni pokretač rasta treba da budu investicije kojima će se izgraditi novi proizvodni kapaciteti.
Ekonomisti su jedinstveni u stavu da održiv rast standarda Srbija može da ostvari samo povećanjem bruto domaćeg proizvoda, kao vrednosti svega stvorenog. U slučaju Srbije, uslov za znatniji rast standarda je da BDP u dužem vremenskom periodu raste po stopi od četiri do pet odsto. Za takav brz i održiv rast potrebne su visoke investicije od oko 25 odsto BDP, koje bi se u većoj meri finansirale iz domaćih sredstva.
U prošloj godini vrednost ukupnih investicija dostigla je 19 procenata BDP.