Fer-plej špijuniranje
(Фото Пиксабеј)
Ko, zašto i po čijem nalogu u Srbiji može da bude prisluškivan, detaljno je precizirano odredbama Zakonika o krivičnom postupku (ZKP). Prisluškivanje ili, kako to ovaj zakon naziva – tajni nadzor komunikacije, primenjuju MUP, Bezbednosno-informativna agencija (BIA) i Vojnobezbednosna agencija (VOA) za prikupljanje dokaza protiv osumnjičenog za određeno krivično delo. Ove službe to rade po izričitoj naredbi suda, a na predlog nadležnog tužilaštva. I nikako drugačije. I to samo u situacijama kad ne postoji drugi način za prikupljanje dokaza – kaže zakon.
Da li „služba” u praksi uvek prisluškuje samo po zakonu, ima li zloupotreba?
Da je mogućnost zloupotrebe znatno redukovana u poslednjih 15 godina, smatra profesor Andreja Savić, nekadašnji prvi čovek BIA.
Savić za „Politiku” kaže da je došlo do demokratskog pluralizma, te da je pitanje poštovanja zakonskih preduslova maksimalno pooštreno.
„Primena mere tajnog nadzora komunikacija odvija se u granicama fer-pleja, uz poštovanje načela zakonitosti, za razliku od perioda tokom devedesetih godina 20. veka. Takođe, dosta je urađeno na uvođenju civilne kontrole bezbednosnih službi kroz nadležne odbore u parlamentu, ombudsmana, regulatorna tela, poput Agencije za borbu protiv korupcije”, navodi naš sagovornik.
Na konstataciju da su srpske bezbednosne službe upravo tokom ovog perioda, između ostalog, prisluškivale novinare, na šta su ukazivala i novinarska udruženja, Savić kaže da on ne bi ulazio u teorije zavere. Smatra da ima mnogo spinovanja koja su politički motivisana i kaže da je pitanje da li je i šta od toga dokazano.
„Trebalo bi imati zadršku u tim stvarima”, tvrdi Savić.
Upitan da li je pod telefonski broj za koji je dobijeno odobrenje za primenu prisluškivanja moguće podvesti još nečiji broj, a da se za to ne sazna (što bi bila zloupotreba), Savić uverava da je to striktno regulisano, a da bi u suprotnom bilo krivično delo.
„Za prisluškivanje određenog broja potreban je nalog suda”, kaže ovaj profesor na Fakultetu za diplomatiju i bezbednost.
Moguće je da se dogodi da se tokom primene tajnog nadzora komunikacije prema određenoj osobi pojavi neka neidentifikovana osoba u kontaktima s osumnjičenim.
„Ta osoba se onda identifikuje, ali svakako mera nije primenjena prema njemu. To je rezultat koji se dobija iz odobrene mere prema osobi koja je od interesa za bezbednost. To je jedina mogućnost da se neko neidentifikovan pojavi tokom prisluškivanja”, zaključuje Savić.
Prema ZKP-u, prisluškivanje ili tajni nadzor komunikacije može da se primeni prema osumnjičenom za krivična dela teško ubistvo, otmica, dečja pornografija, razbojništvo, iznuda, falsifikovanje i pranje novca, krivična dela u vezi sa zloupotrebom službenog položaja, javnim nabavkama, trgovinom narkoticima.
Prisluškivanje, između ostalog, može da se primeni prema osumnjičenima za ugrožavanje nezavisnosti i teritorijalne celine, napad na ustavno uređenje, diverziju, sabotažu, špijunažu, odavanje državne tajne, trgovinu oružjem, osumnjičenima za korupciju, trgovinu ljudima i u vezi s krivičnim delima računarske sabotaže i prevare.
Samo u izuzetnim situacijama može da se prisluškuje osoba za koju se sumnja da priprema neko od krivičnih dela. S tim što u tom slučaju okolnosti moraju da budu takve da to ne može da se otkrije, spreči ili dokaže na drugi način.