Pešterska varijanta nije pogodnija
(Фото: С. Јовичић)
Užice – Pratim ovih dana, kao redovan čitalac „Politike”, seriju napisa o budućoj trasi auto-puta od Požege ka Crnoj Gori u kojima pretežu stavovi da je pešterska varijanta pogodnija. Ne bih se složio s tom ocenom, moje iskustvo u putnoj delatnosti i učešće u pola veka dugim raspravama o auto-putu Beograd – južni Jadran govore mi drukčije. Argumenti su na strani zlatiborske varijante, jer auto-put treba da ide bliže naseljima, gde će se isplatiti, imati više saobraćaja i biti pogodan za održavanje.
Ovako razmišlja Užičanin Božidar Božo Jovanović(77), doajen putne privrede u zapadnoj Srbiji, u čijem stanu su poređana ukoričena istraživanja koja su se minulih decenija bavila upravo ovim auto-putem. Kao diplomirani inženjer građevinarstva u radnoj karijeri je učestvovao u projektovanju, građenju i kontroli preko 300 kilometara magistralnih i 700 kilometara regionalnih puteva u ovom delu države. Dugo je bio tehnički rukovodilac užičkih „Puteva”, pa republički inspektor za javne puteve, zatim savetnik ministra saobraćaja. Uvažen i odmeren stručnjak dokazan na delu.
Čitao je, kaže, ovih dana argumentaciju u korist pešterske varijante Izeta Ljajića iz Novog Pazara. Božo dobro zna Izeta, saradnici su i prijatelji decenijama, putna delatnost ih je zbližila. Ipak, u ovoj temi se ne slažu. Užički stručnjak smatra da je pešterska trasa auto-puta bila za neko prošlo vreme, ali da su se okolnosti i saobraćajne prilike sada promenile.
– Dok je nekad auto-put Beograd – južni Jadran bio uglavnom pitanje unutar dve države, Srbije i Crne Gore, danas je to srednjoevropsko pitanje. Planira se gradnja jadranske auto-strade i s njom povezan srednjoevropski pravac koji bi uključio ovaj Koridor 11, planira se i veza sa BiH. Ovo znači da sada prednost dobijaju eksploatacione karakteristike tog auto-puta. Nije bitno samo to što je pešterska varijanta za oko 40 kilometara kraća od zlatiborske, iako ide težom i zahtevnijom trasom. Počinje da se posmatra šire područje kojim saobraćajnica prolazi, koliko će imati vozila i traka, da li su moguće veće brzine, kakvi su uslovi održavanja. Zato nove stručne studije, koje treba sačiniti oko trase auto-puta od Požege ka crnogorskoj granici, treba ovo da provere i uvaže – kaže Jovanović.
On se seća da je prvi skup o auto-putu između Beograda i južnog Jadrana održan još 26. novembra 1971. godine na Zlatiboru na inicijativu profesora Živorada Đukića, uz učešće srpskih i crnogorskih putara. Božo je tada bio prisutan, kao i tokom niza kasnijih okruglih stolova na ovu temu s kraja devedesetih i u prvoj deceniji ovog veka (u Čačku, Ivanjici, Sjenici, Bijelom Polju, ponovo na Zlatiboru). – Prva ozbiljnija studija o tim raspravama nastala je 1997. u Čačku i u njoj se pominju dve varijante. Tada je blaga prednost data zlatiborskoj, zbog turizma, a uvaženi su i glasovi gradova Polimlja. Kasnije, na sastanku u Ivanjici, glasnije se pominjala ivanjičko-pešterska varijanta, što ostaje do ovih vremena. No, osim što je nešto kraća, nema dovoljno stručnih argumenata koji joj idu u prilog, ako isključimo bilo kakve teritorijalne ili političke razloge – ističe naš sagovornik i obrazlaže:
– Najveći problem je zimsko održavanje auto-puta na vrlo hladnom i snežnom pešterskom području, znam to jer sam često tamo poslom odlazio. Nekad su tu smetovi po nekoliko metara visoki, teška je borba s tom elementarnom nepogodom. Zamislite da se nekome pokvari vozilo i da tu na minus 30 mora satima da čeka, desetinama kilometara daleko od naselja i hotela. Zimskih problema u takvom obimu nema na zlatiborskom pravcu. Ostale prednosti zlatiborske varijante su veća frekvencija saobraćaja, razvijeni turistički centri, veća naselja Nova Varoš, Priboj i Prijepolje, mogućnost da, prema najavama, odatle auto-put lakše krene ka BiH. Ako Koridor 10 ide pored većih naselja, tako i izgrađeni deo Koridora 11, zašto bismo od Požege odstupili od te prakse i krenuli slabo naseljenim pešterskim područjem kad imamo naseljenije. A što se tiče razvojne šanse, mislim da je bolja prilika da se Pešter s Limskom dolinom poveže sa dve nove saobraćajnice, a ne auto-putem na kome će kilometrima, s malo naselja, biti samo dva-tri priključka – sumira Božidar Jovanović i predlaže da se ponovo izvagaju svi argumenti te donese pravilna konačna odluka.