Umij se, obriši se lepo
Поставка предмета за личну хигијену из збирке Градског музеја Сента у Манаковој кући (Фото Д. Жарковић)
Izložba „Umij se, obriši se lepo: rekviziti za ličnu higijenu 20. veka u etnografskoj zbirci Gradskog muzeja Senta” autorke Agneš Nađ Abonji predstavljena je u Manakovoj kući. Postavku čine muzejski eksponati koji svedoče kako se održavala lična higijena, a posetioci su u prilici da se upoznaju sa segmentom kulture lične higijene u prošlom veku, posebno kako se ona održavala za vreme Božića i Uskrsa, najvećih godišnjih praznika Mađara katolika.
Krčag, lavor, bokal, umivaonik, drvena kadica za kupanje, peškiri, sapuni, pribor za brijanje i šišanje muškaraca i raznovrsne posude koje su služile za čuvanje vode ili kupanje čine deo bogate zbirke upotpunjene panoima sa fotografijama i pričom o običajima i tradiciji.
– Namera nam je bila da predstavimo muzejske predmete koji više nisu u upotrebi jer je higijenska kultura pretrpela velike promene u 20. veku – kaže autorka. Ona podseća da se u mnogim vojvođanskim naseljima do dana današnjeg održao običaj polivanja devojaka na drugi dan Uskrsa. U narodnoj tradiciji, kako ističe Abonji, sačuvani su elementi starih religijskih epoha u vezi sa kultom prirode i njenim obnavljanjem jer se ovim obrednim radnjama želi obezbediti dobro zdravlje i plodna godina.
Ljudi su se leti češće umivali do pojasa i to mlakom vodom koja se zagrevala na suncu – saznaje se iz izložene građe, gde je zapisano da je narod zimi izostavljao večernje pranje. Autorka navodi da se kišnica smatrala blagotvornom za kosu, pa se skupljala u olucima i koristila za pranje. Svinjska mast, mleko i maslac služili su kao kreme za negu lica i tela. Na fotografijama su zabeleženi i rituali skidanja uroka kod dece prskanjem vodom, a voda se koristila i u činu krštenja i tokom božićnih praznika. Na Badnji dan se spuštala jabuka u bunar i tu je ostajala do Bogojavljenja. Ona i voda u kojoj je „ležala” smatrale su se čuvarima zdravlja i lepote pa su se koristile ako čoveka uhvati kakva bolest.
Peškiri posebno plene svojom lepotom na ovoj postavci.
– Neki su jednostavno kreirani, dok su drugi ukrašeni vezom i ispisani porukama. Oni koji su se koristili svakodnevno za brisanje opranih delova tela tkani su od vlakna kudelje i nisu imali ornamente, ali su u njih utkane niti crvene boje i bili je okačeni o eksere blizu vrata – pojasnila je Agneš Nađ. Ona kaže da su ukrasni peškiri bili od pamuka jer su prigodniji za dekorisanje.
– Moderniji život doveo je do promena u korišćenju predmeta za higijenu. Pojavljuje se masovna roba, pa i metalno i emajlirano posuđe, testije, stalci za umivanje – potvrđuje autorka. Prema njenim rečima, nekada su se isključivo koristili ručno pravljeni sapuni, ali su oni i danas mnogima dragi. Autorka podseća i da su ovu postavku obogatili neki izuzetni komadi iz drugih muzeja i zbirki kao što je ona iz kolekcije Imrea Vereša, autorkinog pokojnog kolege sa studija etnologije na Filozofskom fakultetu.
– Najkarakterističnija odlika arhaičnog modela lične higijene predstavlja bliskost prirodi. Potrošena, otpadna voda ponovo je korišćena za neke druge potrebe. Nije bilo mesta za rasipanje – uverava autorka i dodaje da su u varoškim kućama bokal i umivaonik držani u svakoj sobi.
Postavka je otvorena do 29. aprila.