Snagom uma protiv želje za čokoladom

21. 03. 2017. 07:55

Наш мозак може да контролише жељу за чоколадом (Фото Пиксабеј)

Zavisnost od čokolade nije izmišljotina već dokazana naučna činjenica. Istraživanje škole psihologije na univerzitetu Flinders u Australiji dokazalo je da tokom konzumiranja čokolade telo doživljava zadovoljstvo i želju koja može da se uporediti sa upotrebom droge.

Ono što je interesantno za sve koji bi želeli da se oslobode ove vrste zavisnosti jeste saznanje da je nova studija pokazala kako je moguće da se pobedi želja za ovom „najslađom drogom na svetu” i to – uz pomoć snage uma.

Prema istraživanjima ove australijske škole naš mozak može da kontroliše želju za čokoladom. Proučavanje ovog fenomena je u vezi sa „unetom teorijom želje”. Ona je takođe kriva što toliko volimo da jedemo.

Kako ona funkcioniše? U početku dolazi do „prvobitne invazije”, to se dešava kada vidimo hranu i ona počne da nas privlači (nije važno da li je na stolu, vitrini ili je vidimo na slici).

Sledeća faza nazvana je „promišljene mentalne slike”, i to je faza u kojoj naprosto upijamo hranu i pohranjujemo dobijeno zadovoljstvo u mozgu.

Naučnici su pokušali da saznaju mogu li ova dva procesa da se spreče. Kako bi to otkrili obrazovali su dve grupe žena: jedna nije mogla da zamisli život bez čokolade ali je želela da smanji njenu potrošnju, a druga nije priznavala da ima bilo kakvu zavisnost od ovog slatkiša (u šta je, ruku na srce, teško poverovati).

Učesnice eksperimenta su kontaktirale među sobom, a naučnici su nasumično testirali tehnologije mentalnog uticaja, tačnije snage uma. Prva je kognitivna dezorijentacija, trik koji se koristi kada se misao o čokoladi prvi put pojavi u vašoj glavi. Istraživači su učesnicima savetovali da odmah moraju sebi da skrene pažnju na nešto drugo, a ne da prave redosled zvani „želim čokoladu – jedem čokoladu!”

Druga tehnika je upravljanje slikom, to jest, kada se javlja žudnja da se jede čokolada morate da mislite o nečemu što je daleko od vas i „predmeta žudnje”, na primer, o moru, ili mirnom šumskom proplanku, piše Raša tudej.

Svi koji vole čokoladu znaju da na rečima ovo zvuči mnogo lakše nego što je u stvarnosti. Istraživači su nakon ovog eksperimenta ipak uspeli da objasne kako kognitivna dezorijentacija pomaže da se smanji želja za čokoladom. Međutim, metodologija upravljanja slikama bila je efikasna samo u onoj grupi žena koja je htela da se oslobodi od zavisnosti.

Kako bi pomogli ljudima da se izbore sa zavisnošću od čokolade, naučnici im savetuju da otklone te „nametljive misli” čim se javi želja za ovim slatkišem, naročito ako su gladni. To će biti daleko efikasnije nego ako se sačeka da želja dobije snagu i zamah, jer će tada teško moći da joj se suprotstave.