Poljska se povlači iz evropskih vojnih snaga
Јединице за мировне операције (Фото Eurocorps.org)
Poljska dozirano izražava svoje nezadovoljstvo odnosom koji Brisel ispoljava prema njenoj novoj vlasti. Ne odustaje od pitanja koja su joj važna, ali se i ne zaleće na put bez povratka koji im je nedavno ponudila kandidatkinja francuske desnice na predsedničkim izborima Marin le Pen. Vladajuća evroskeptična Stranka prava i pravde Jaroslava Kačinjskog jasno je sredinom ovog meseca poručila da „nije spremna da zajedno demontiraju EU”.
Ali, to što Varšava ne želi da se udružuje u tako ekstremnom poduhvatu, na kome Le Penova zasniva svoju predsedničku kampanju, ne znači da odustaje od vlastitih interesa, koji u krajnjoj instanci i mogu da dovedu do demontiranja EU. Uz to, ne treba zanemariti ni rezultate koji mogu da uslede zahvaljujući opredeljenju „velike četvorke” (Nemačka, Francuska, Italija i Španija) da na periferiji EU ostavi sve one države koje ne mogu ili ne žele da slede ritam i dubinu integracija.
Kratko rečeno, Poljska ne želi da ruši EU, ali u njoj može da ostane pod vlastitim uslovima. Spor između Brisela i nove poljske vlade oko vladavine prava i demokratije ili zbog očuvanja nacionalnog integriteta države, kako to vidi poljska vlast, zbog koga je prvi put u istoriji EU pokrenut zaštitni mehanizam koji može Varšavu da dovede do gubljenja prava glasa – svakodnevno se zaoštrava.
Osim što je Višegradska četvorka i ove nedelje ponovila da odbija briselski plan razmeštanja migranata, nazvavši ga ucenom, Poljska je odlučila da smanji učešće u Evrokorpusu, organizaciji koja predstavlja vojne snage EU. Ono što je poljsko ministarstvo odbrane nazvalo smanjenjem učešća, a ne potpunim povlačenjem, zvanično je objašnjeno prekomponovanjem poljskih vojnih resursa ka NATO-u.
Ova odluka je sasvim u skladu sa poljskim političkim kursom za koji se na nekoliko poslednjih samita EU ispostavilo da je dijametralno suprotan odlukama ostalih članica EU. Najupečatljivija tačka razlaza bio je reizbor predsednika Evropskog saveta Donalda Tuska uprkos protivljenju države iz koje je potekao, Poljske. Tada je iz Varšave poručeno da će, posle promene izbornog pravila da odluka treba da bude jednoglasna, igrati oštro i blokirati EU, barem u donošenju zajedničkih deklaracija.
S druge strane, Poljska, uz baltičke države, ispoljava najveći interes da NATO snage budu što više uključene u odbrani granica EU sa Rusijom.
Mediji su u utorak javili, pozivajući se na portparola Evrokorpusa, čije je sedište u Strazburu, da nisu tačne informacije da Poljska napušta ove snage, nego da je samo „odbila da preuzme formacijski status u komandi Evrokorpusa” i da će postepeno smanjivati svoj doprinos tokom tri do četiri godine. Portparol Vinsent Dalmau je dodao da Varšava planira da napusti multinacionalnu vojnu organizaciju do 2020. godine.
Poljsko ministarstvo odbrane je saopštilo da je ova odluka doneta kao rezultat povećanog pritiska na poljske oružane snage koje se odnose na obaveze u okviru NATO-a. „Smanjenje našeg učešća u Evrokorpusu neće imati negativne posledice na poljsku ulogu u ukupnoj evropskoj bezbednosnoj i odbrambenoj politici. Oslobođena sredstva će se koristiti za poboljšanje istočnog krila NATO-a”.
Evrokorpus čini devet država, od kojih pet imaju status članica, a četiri su pridružene: Grčka, Italija, Turska i Poljska. Komanda ove vojne organizacije nalazi se u Strazburu i oformljena je 1992. godine, a okosnicu čini francusko-nemačka brigada osnovana 1987. godine.
Poljska je ušla u korpus 2002. godine sa 120 poljskih vojnika koji su radili u štabu. Ova država je trebalo da postane zemlja članica 1. januara prošle godine, ali je odluka pomerena za godinu dana, na 1. januar ove godine. Parlamentarni izbori i promena vlade 2015. godine, odnosno pobeda evroskeptične, konzervativne stranke Kačinjskog i pre toga njihovog predsedničkog kandidata Andžeja Dude, doveli su do povlačenja zahteva za punopravnim članstvom.
Evrokorpus učestvuje u mirovnim operacijama i imao je zadatak da obezbedi regionalnu bezbednost u BiH, na Kosovo, u Avganistanu i Maliju.
Iako korpus nije potčinjen bilo kojoj drugoj vojnoj organizaciji, može biti korišten za potrebe EU, NATO-a, UN i OEBS-a.