Čuvena kafana deceniju „privremeno" zakatančena

Dejan Aleksić

03. 04. 2017. 17:01

Некада омиљено састајалиште старијих Београђана (Фото Р. Крстинић)

„’Grčka kraljica’ bio je lep, omiljen restoran starijih Beograđana, gde je moglo da se svrati na piće posle šetnje Kalemegdanom, da se dogovori druženje sa prijateljima ili ručak u lepom ambijentu sa uslužnim osobljem. Već skoro deceniju ovaj objekat je van upotrebe. Da li je moguće da ne može da se osmisli namena ovakvom objektu u centru grada, na najatraktivnijoj lokaciji? Umesto da donosi novac u gradsku kasu, on stoji kao ruglo. Teško da će iko poverovati da nema zainteresovanih za njega, kao i u računicu da je bolje da se ne koristi nego da se ubira mali prihod”, sugrađanin B. Milosavljević požalio se ovih dana u našoj rubrici „Među nama” na stanje u kome se od 2007. nalazi „Grčka kraljica”. Tada ju je „privremeno” zbog renoviranja zatvorilo preduzeće „Tri grozda” koje je od kraja šezdesetih 20. veka upravljalo ugostiteljskim zdanjem na uglu Knez Mihailove i Rajićeve.

Bila i privatno i društveno vlasništvo
Bila i privatno i društveno vlasništvo
 
Projektant zdanja „Grčke kraljice” nije poznat. Jedino se zna da je sačuvano u obliku u kojem je nastalo, iako je više puta dograđivano i pregrađivano. Tako su sobe, smeštene na spratu restorana, pretvorene u privatne stanove. Brojni Beograđani se sigurno sećaju i da je u podrumu dugo radila diskoteka „Zvezda”, kasnije preimenovana u „Metro”. Promene unutrašnjosti nisu čudne ako se zna da su se od Despota Stefanovića do grada Beograda promenili brojni vlasnici i zakupci. Stefanović je najpre ugostiteljski objekat prodao porodici bankara Jovana Kumanudija koji je bio vlasnik više nekretnina u Beogradu. Vlasnik „Grčke kraljice” kasnije postaje njegov sin Andrija. U doba poslovanja pod Kumanudijima kafana je imala nekoliko zakupaca. U osvit Drugog svetskog rata kafana je bila u vlasništvu Jovanove kćerke Mileve Kumanudi. Po završetku tog rata restoran je pripojen društvenoj svojini.

Da privremeno katančenje postane decenijsko i da kultno sastajalište Beograđana i turista na glavnom gradskom šetalištu bude pretvoreno u ruglo, sa prozorima koje „krase” reklame i oglasi, kumovalo je više faktora. Obnova koju su „Tri grozda” 2007. započela stopirana je jer je bila bespravna. Republička građevinska inspekcija 2008. je zbog toga naložila da „Tri grozda” pribave dozvole neophodne za nastavak radova na objektu koji je deo kulturne celine od izuzetnog značaja. Ovo ugostiteljsko preduzeće to nije učinilo ni 2008. ni u narednih nekoliko godina, a 2012. nad njim se otvara stečaj.

Nemi svedok promena u Beogradu
Ova kafana bila je i nemi svedok brojnih istorijskih događaja. Kraj nje su 1862, posle ubistva srpskog dečaka kod Čukur česme, pobunjeni Srbi podigli barikade naspram turskog utvrđenja na Kalemegdanu. Pre 150 godina, nedaleko od nje proslavljena je i predaja ključeva grada knezu Mihailu Obrenoviću. Njeni gosti u prvoj deceniji 20. veka bili su i svedoci postavljanja moderne, drvene kaldrme u Knez Mihailovoj. 

Sudbina „Grčke kraljice” ipak nije morala da prati sudbinu ovog ugostiteljskog lanca. Jer „Tri grozda” nisu bila vlasnik kvadrata u njoj, već samo zakupci. Prostorijama u prizemlju i podrumu „Grčke kraljice” od 1993. do 1. decembra 2016. upravljao je „Poslovni prostor Stari grad”. Kako je „Grčkoj kraljici” renoviranje zaista bilo potrebno to znači da je ono minulih godina zavisilo od budžeta „Poslovnog prostora”. Po svemu sudeći, sve do gašenja opštinskih poslovnih prostora, novca za ovakav poduhvat nije bilo.

Postojala je i mogućnost da se u međuvremenu lokal oglasi za izdavanje i da se nađe zakupac koji bi obnovio propali restoran. Zašto to nije učinjeno, ne zna se. Jedino je trenutno jasno da je ključ rešenja u rukama grada koji na 10 opština od decembra upravlja poslovnim kvadratima.

U prilog oživljavanja „Grčke kraljice”, ako se grad konačno odluči na taj korak, ne ide samo seta Beograđana, već i drugi, mnogo jači razlog. Ovaj objekat otkako ga je tridesetih godina 19. veka podigao na svom imanju Despot Stefanović i u njemu otvorio mehanu „Despotov han” – nikada nije menjao namenu. On je uvek bio ugostiteljski. Osim kafanskog dela, dugo je na spratu postojalo i prenoćište, u kome su u 19. i prvoj polovini 20. veka konačili putnici i trgovci.

Jedino što je zdanju u Knez Mihailovoj menjano od 19. veka bilo je ime. Prvi put, prema podacima hroničara, ime „Grčka kraljica” ponela je u drugoj polovini 19. stoleća. Rojalistički nazivi ugostiteljskih objekata u Beogradu u tom periodu nisu bili izuzeci, pre svega jer je srpska prestonica tih decenija težila da od grada sa turskim obeležjima preraste u grad sa evropskim manirima. Ovaj naziv privremeno je otišao u istoriju u vreme Titove Jugoslavije kada je kafana preimenovana u „Plavi Jadran”. Staro, „kraljevsko” ime vraćeno je 1990. godine. Tada su „Tri grozda” preuredila prizemlje i podrum, koji je proširen za četrdesetak kvadrata, a obnovljeno ugostiteljsko zdanje svečano je otvorio gradonačelnik Aleksandar Bakočević.