Amerika na pragu novog doba
У току је највећа економска криза од Другог светског рата или, још горе, времена депресије тридесетих година прошлог века (Фото Бета и Фото АФП)
Lavina loših vesti sa američkog finansijskog tržišta, od 9. avgusta 2007. godine do 16. marta 2008. godine, uzdrmala je iz temelja moderni globalni poredak. Finansijski zemljotres, čije posledice još nisu sasvim predvidljive, izazvao je avgusta prošle godine spektakularni krah američkog hipotekarnog tržišta. Do juče najača ekonomija sveta i njeni strani poslovni partneri suočili se tada sa prvim simptomima posrnulog, ali još žilavog privrednog džina.
Činjenica da stotine hiljada Amerikanaca nisu u stanju da otplate pristigle rate rizičnih kredita za kuću, brutalno je razotkrila niz povezanih a naizgled disparatnih (nespojivih) fenomena modernog finansijskog poretka.
Naime, prošlogodišnje urušavanje američkog tržišta ukazalo je prvo na zabrinjavajući rast siromaštva u SAD. Odmah sa tim razotkrilo je i praksu dugogodišnjeg srljanja globalnog finansijskog sektora u naizgled nelogične kreditne rizike, kao i misterioznu, još neregulisanu mrežu kupoprodaje dugova, u koju su se zbog očekivanog profita uključile investicione banke SAD i dobrog dela ostatka sveta. Nezabeleženi talas plenidbe precenjenih kuća u varljivom vlasništvu osiromašenih Amerikanaca, pad poverenja potrošača u SAD u svoju kupovnu moć, porast tamošnje nezaposlenosti i inflacije, posustajanje privrednog rasta, saldo troškova preskupog rata u Iraku... nametnuli su u poslednjih sedam meseci od prošlog avgusta do danas imidž posrnulog ekonomskog džina.
Plejada američkih ekonomskih eksperata, od nobelovca Džozefa Stiglica do bivšeg guvernera Centralne banke SAD (poznate kao Federalna uprava rezervi ili skraćeno „Fed”) Alena Grinspena, turobno predskazuje da je SAD upala u najgoru ekonomsku krizu od Drugog svetskog rata ili, još gore, od vremena depresije tridesetih godina prošlog veka. Vrh američkog političkog establišmenta, sa predsednikom Džordžom Bušom na čelu i državnim sekretarom za finansije Henrijem Polsonom istovremeno uporno ističe da je ekonomija SAD žilava i da je tekuća kriza – izazvana krahom hipotekarnog tržišta – deo ritmičnih ciklusa razvoja i posustajanja, koja ima predvidivi kraj u sledeće dve-tri godine.
U međuvremenu, svetske berze sa neskrivenom nervozom već mesecima prate sve izveštaje o kursu američke ekonomije: međunarodni monetarni fond i OECD u poslednjim izveštajima otvoreno govore o klizanju američke privrede u recesiju posle kraha hipotekarnog tržišta u SAD i potonjeg kontinuiranog pada vrednosti američkog dolara, rekordnog skoka cena nafte i zlata na svetskom tržištu i talasa bankarskih bankrota širom sveta zbog gubitaka na urušenom tržištu stanogradnje u Americi.
U šumi košmarnih signala i turobnih dijagnoza o sudbini američke privrede, Centralna banka SAD odlučila je 16. marta da načini radikalni, istorijski rez u odnosu prema domaćem finansijskom tržištu. „Federalna uprava rezervi ima odgovornost državnog regulatora, ali i moralnu obavezu da, nakon kraha američkog hipotekarnog tržišta, pokuša da zaustavi mogući domino efekat po sve aktere”, istakao je Ben Bernanki, guverner Centralne banke SAD, saopštavajući odluku da će se „Fed” direktno i novčano angažovati na spasavanju investicione banke Bear Sterns od bankrota.
Takav upliv Centralne banke SAD u areni američkog finansijskog tržišta nije zabeležen od tridesetih godina prošlog veka. Intervencija Centralne banke SAD da nagovori rivalsku investicionu banku „Džej Pi Morgan” da preuzme deo poslovanja „Bear Sterns-a” koji se do guše zaglibio u dugovima na hipotekarnom tržištu SAD, i tako je spasi od basnoslovnog bankrota, zaprepastila je poklonike zakona slobodnog tržišta.
„U novijoj istoriji Amerike, Centralna banka SAD nikada se nije mešala u poslovanje aktera na finansijskom tržištu: intervencija Feda označava ulazak na klizav, nepoznati teren”, upozorio je „Volstrit džornal”. Sa druge strane Atlantika, Džozef Akerman, izvršni direktor Dojče banke, razumeo je intervenciju guvernera Centralne banke SAD: „Ne verujem više da tržište ima sposobnost samoisceljenja, sposobnost samoregulative.” Era ekonomskog liberalizma začetog sa vladavinom Ronalda Regana i Margaret Tačer je okončana: odrešene ruke tržišta danas nisu u stanju da organizuju ekonomiju, komentariše londonski „Fajnenšel tajms”. Intervencija Centralne banke SAD u slučaju spasavanja jedne investicione banke od kolapsa, finansijskom injekcijom od 29 milijardi dolara njenom kupcu, ostavila je duboki utisak na berze.
„Iako je Fed u slučaju Bear Sterns-a reagovao mimo ovlašćenja Kongresa, namera Centralne banke SAD da utiče na finansijsko tržište ukazuje na spremnost da se uhvati u koštac sa problemima na inovativan pa čak i provokativan način”, ističe agencija Blumberg. Vrednost dolara i američkih hartija od vrednosti poslednjih dana je u blagom porastu, prvi put od zlosrećnog kraha hipotekarnog tržišta prošlog avgusta. Početkom aprila guverner Centralne banke SAD Ben Bernanki svedočiće pred kongresnim komitetom za finansije o intervenciji u slučaju posrnule investicione banke.
Amerika je radikalnom intervencijom Centralne banke na domaćem bankarskom tržištu zasigurno otvorila novi horizont globalnog finansijskog poretka.
-----------------------------------------------------------
Sudbonosni krah američkog hipotekarnog tržišta
Nadmoćni status prve ekonomije sveta SAD počeo je zasigurno da se ljulja prošlog leta kada je na Volstritu objavljen krah američkog hipotekarnog tržišta. Igrajući na kartu da vrednost kuća u Americi nikada ne pada, bankari SAD početkom milenijuma razvili su sistem visokorizičnih kredita, poznatijih kao „sab-prajm” hipoteke koje investitorima donose značajne profite – ako poverenik jednog dana otplati kredit za stan. Osnovna karakteristika sab-prajm hipoteka jeste da se stambeni kredit nudi i odobrava bez velike provere imovinskog stanja tražioca.
Privučeni niskim početnim kamatama na „sab-prajm” kreditima, Amerikanci nižih staleža početkom milenijuma su sa neviđenom lakoćom dolazili do „ključa u ruke”. Avaj, siromašni i ponosni kućevlasnici obično nisu obraćali pažnju na sitna slova u kreditnim ugovorima, a upravo tamo, u jedva primetnim klauzulama, postavljena je kapisla današnjeg globalnog finansijskog potresa. Naime, da bi se osigurale od gubitaka, hipotekarne banke su američkim korisnicima kredita u slučaju neredovnog podmirivanja rata eksponencijalno uvećavale kamatu. Sa druge strane, američki zajmodavci su krenuli da hipotekarne kredite prepakuju u kompleksne finansijske aranžmane i preprodaju ih zainteresovanim investitorima širom sveta. Mnoštvo centralnih banaka širom sveta dugo nije imalo gotovo nikakav uvid u pravila kupoprodaje ovih kredita. Do danas niko pouzdano ne zna koliko je novca uvezano u propalu šemu rizičnih hipotekarnih kredita u SAD: eksperti spominju hiljade milijardi američkih dolara. Takođe, niko još pouzdano ne zna koliko je komercijalnih banaka i spekulativnih fondova širom sveta ulagalo u održanje urušenog američkog sna o sopstvenoj kući...